25. nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’ I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«Riječ Gospodnja.

25-ned

Komentar:  Mnogi su ljudi izgubili novac u financijskoj krizi. Mnogi puno. Oslanjali su se na savjetnike za novac – i gorko su “nasjeli”. Nisu svi savjetnici bili zločinački. Oni su samo sudjelovali s onim što je uopće uobičajeno. Isus uzima kao primjer jednu lošu situaciju od koje bismo trebali učiti. Što trebamo učiti? Loše gospodarenje, i još k tome prevaru, da se iz toga “iščeprtljamo?” Uči li Isus nemoral? Situacija je jasna: loši upravitelj stoji pred izbacivanjem. Kod nas bi danas on dobio sočnu otpremninu od nekoliko milijuna.

Upravitelj u Isusovoj prispodobi uzima sebi otpremninu na svoj način. On vara svoga šefa i njegovim dužnicima spušta cijene. S novcem šefa čini sebi prijatelje, da bi nakon svoga izbacivanja imao dovoljno dobre odnose, “prijatelje” koji će mu i dalje pomagati i sigurno ga neće izdati kao što i on njih nije ščepao. Što je u toj masivnoj prijevari hvalevrijedno? “I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja”, kaže Isus. Koju to pamet Isus preporuča? Pred mnogo godina jedan je čovjek bio žrtva varalice. Njegova priča bila je savršeno ispričana, skroz naskroz vjerodostojna, sa svih strana obrađena, odoljevala je svim provjeravanjima. Novac je već bio na putu. Čovjek se razbolio, ne toliko radi gubitka novca, nego radi osjećaja, da je lukavo prevaren.

Tada je prevareni čovjek razmišljao: kad bi taj čovjek svoju inteligenciju, svoju spretnost, svoju stratešku nadarenost upotrijebio za dobre stvari, on bi mogao raditi velika djela za ljude. Da, Isus nažalost govori istinu: “Djeca ovoga svijeta” često su puno puta pametnija od “djece svjetla”. Kad  bismo se mi zauzeli za dobro, za kraljevstvo Božje, za ljubav prema bližnjemu s puno fantazije, energije, ustrajno, kao što se mnogi varalice zauzimaju za zlo djelo, tada bi svijet izgledao drukčije. Isus je najbolji savjetnik novca. On zna, kako stvarno možemo uložiti svoj novac. Upravljajmo s našim novcem sadržajno! (Fra Jozo Župić)