Četvrta vazmena nedjelja – DOBRI PASTIR

Čitanje svetog Evanđelja po  Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:  »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: PASTIR I OVCE!  Usprkos napretku i progresu i potpunim promjenama načina života danas, pa i čestih novih jezičnih izričaja, Crkva zadržava arhaičnu sliku pastira i ovaca da naglasi Kristove riječi o brizi za svakoga čovjeka. Pasti ovce ne znači samo otjerati ih na livadu i pustiti. Ne znači samo otvoriti tor i uz pomoć ovčarskih pasa potjerati stado u divljinu. Biti pastir prije svega znači voljeti ovce. Znači otići i pronaći najsočniju travu, pronaći izvore ili bistre potoke sa zdravom vodom a onda dovesti ovce u to blagostanje i budnim okom bdjeti nad njima te prepoznati bilo koju opasnost po ovce i na vrijeme ju ukloniti. Uz takvog pastira ovce se osjećaju bezbrižne i sigurne usprkos zavijanju vukova koje se čuje iz daljine.

Tako razumjeti današnje Evanđelje znači zavoljeti Isusa pastira i potpuno se prepustiti njegovu vodstvu. Krist, vođa i učitelj pokazuje onima koji mu se povjere što su i gdje su prave vrijednosti. Njegova je namjera da svakog čovjeka nasićena i napojena preda na kraju dana u krilo Očevo. Nema osobne niske interese kako to često pokazuju lažni pastiri i najamnici. Njihova je namjera napasati sebe a ovce iskoristiti za svoju sebičnost.

I doista kako povijest pokazuje, svi lažni i samozvani pastiri i vođe od naroda su učinili samo obične poslušne ovce koje uzalud bleje i otimaju se ali na kraju stradavaju kao žrtve ljudske sebičnosti, egoizma i koristoljublja. U slici o Dobrom Pastiru Isus ponovno naglašava svoju ljubav prema nama i želju za sigurnošću života ovdje na zemlji a onda i odlazak s njime na vječne pašnjake u nebu. Pa tko mu onda ne bi povjerovao i slijedio ga, ako treba i do Kalvarije, samo da ne izgubi vječnost?