Dragi župljani! Prolazeći našom župom ovih dana i obilazeći vaša prebivališta u blagoslovu obitelji, ne mogu a da se ne zapitam: “Što je ostalo od istinskog Božića u nama ljudima dvadeset i prvoga stoljeća nakon betlehemskog događaja? Nakon čega? Pa nakon silaska Boga s neba na zemlju! Građani starog Betlehema nisu vidjeli zvijezdu ni čuli pjesmu anđela, nisu povjerovali pastirima a kasnije ni mudracima. Bili su zatrpani svojim brigama i sitnim interesima kako što bolje iskoristiti priliku popisa stanovništva, koju je naredio cezar August, osposobiti što više prenoćišta za strance koji su dolazili iz daleka, prodati što više robe, sklopiti što unosnije poslove, izvući što veći dobitak.

I zato glas pastira o djetetu u štalici ne nalazi plodno tlo. Čak, što više, u nekima izaziva strah i opasnost za političku moć i vlast pa odlučiše ubiti ga prije nego se proširi vijest o njegovu dolasku. Zar je danas nešto drukčije? Teško je povjerovati u tu tvrdnju. Božić se materijalizirao i komercijalizirao. Zbog toga neki imaju pune ruke posla prodajući i kupujući a oni treći, siromašni pastiri, u velikoj su nevolji ako ne mogu slijediti reklame božićnih rasprodaja, popusta, posebnih prigodnih ponuda različitih nepotrebnosti. Osjećaju samoću i zaboravljenost od svih pa i njima dođe misao da bi možda bilo bolje da nisu ni vidjeli dijete, svijetlo iznad štalice, anđele u razigranom plesu.

Doista, Novorođeni Kralj betlehemski, čiji rođendan slavimo izazov je za svakoga. Za one koji su dostatni sami sebi on je razotkrivanje njihove golotinje i duševne praznine. Za one koji nikoga ne vole pa ni sami sebe on je izazov sa svojim bespomoćnim ručicama raširenim za zagrljaj. Za one koji oko sebe vide samo zlo i prljavštinu njegov je smiješak izazov jer pobija njihovu arogantnost.

No, najviše je dar malenima i siromašnima duhom koji su jedini kadri čuti njegov plač i prepoznati smisao Njegovog plača nad Jeruzalemom. „Jeruzaleme, Jeruzaleme, kao kvočka piliće skupljao sam tvoje žitelje ali oni nisu marili ….“

Braćo i sestre! Neka ovog Božića štalica i dijete budu naše središte promišljanja. On, čiju veličinu ne može obuhvatiti svemir, postaje malen i bespomoćan da svaki od nas u Njemu otkrije svoju šansu, smisao života, i u konačnici naš cilj, Kraljevstvo nebesko. „Ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko!“ - poručit će nam kasnije u svom govoru.

 

Ne se ponašati djetinjasto i živjeti neodgovorno kao da imamo kredita za neograničeno vrijeme, nego spoznati trenutak Njegovog pohođenja upravo sada u ovom vremenu i prostoru. Neka božićna radost zahvati srce svakog čovjeka, malog i velikog, starog i mladog, zdravog i bolesnog. Božić je ostvarenje čovjekovih snova i mogućnosti. Svaki od nas ima pravo na svoje ljudsko dostojanstvo, na radno mjesto i pravednu plaću, na zaštitu života i uvjerenja – pravo da bude ČOVJEK!

Isuse iz Betlehema zagrli moj Zabok i sve ljude u njemu, rastjeraj hladnoću srca i umišljenost uma, podigni slabe i klonule, ohrabri dobronamjerne, utješi tužne, zagrli zaljubljene, pokreni mlake, uđi u naša srca i savjesti da u svima nama budeš Emanuel – s nama Bog!

Čestit Božić, dragi župljani, i svi ljudi dobre volje. Vaš župnik!