DUHOVNE VJEŽBE OPATIJA 23.09.-25.09.2011.

TEKST I FOTO: Darko Fiket
 

Došao je i taj dugo očekivani dan kada smo se uputili na duhovne vježbe u Opatiju kod našega starog poznanika dragog nam p. Zvonka Vlaha nas ukupno 34-e. S velikom radošću nas je dočekao pred samim ulazom u samostan pokazivajući nam divote ovoga kraja i mjesta gdje ćemo duhovno napojiti svoju dušu.
 

Nakon kratkog upoznavanja i razmještaja u sobe p- Zvonko nas je upoznao sa planom i programom ovoga našega susreta. Odmah smo nako večere imali prvo predavanje koje nas potiče da malo dublje razmislimo na koji način doživljavamo Boga, koju sliku imamo o njemu i na koji ga način doživljavamo. Dao nam je 10 primjera što pozitivne što negativne slike Boga u kojima se zaista čovjek može zamisliti. Gdje možemo otkriti Boga i na koji ga način doživjeti uprisutniti u današnjem ubrzanom svijetu. Bog je tu u meni u tebi pogledaj oko sebe, otkri ljepotu svakoga dana, svakog susreta, riječi koje si uputio i mnoštvo toga drugog ...

 

Tu sam se zamislio ... Tražio sam sliku svoga života, svoga rada, svoje muke na ovozemaljskome svijetu i pitao se koliko sam ja zapravo jak u svojoj vjeri, svojim nastojanjima da Boga pronosim ovim svijetom.. Pater Zvonko me potaknuo da i razmislim kakovi su moji odnosi prema roditeljima, bližnjima, župniku, zajednici... Sjetio sam se toliko meni dragih osoba koja su obilježila jedan dio moga života, odrastanja, traženja ... Ovdje ističem osobu koja mi je na osobit način pridala jednu važnost i povjerenje u odgovornim zadaćama i ulogama u Crkvi vlč Vnučec pokoj mu duši usadio mi je prave vrijednosti i kršćanske i ljudske uz pomoć mojih roditelja, usadio mi je zvanje i težnju na putu k zvanju svećeništva, bodrio me u teškim trenucima odlaska u sjemenište odvajanja od obiteljskog ognjišta, prijatelja .... Hvala mu na tome ..

 

Hvala i vlč Robertu Šreteru ondašnjem bogoslovu koji mi je također pomogao u tim „borbenim“ vremenima traženja puta prema zvanju ... No čovjek snuje Bog određuje pa sam ja tako krenuo nekim drugim putevima na kojima sam također sreo divne ljude i osobe koje su mi također podarile povjerenje koje nije bilo lako steći ali ni dan danas ih nisam iznevjerio..

 

Hvala i sadašnjem župniku Marijanu Culjaku koji me podržava u svemu što radim za dobrobit naše župne zajednice, u svim mojim idejama, sugestijama pronalazimo neko riješenje uglavnom pozitivno,, Mogao bi još puno nabrajati, puno je osoba koje su mi značile u životu, u smjernicama, pater Stjepan Kuzmić pokoj mu duši također je uz Vas dragi p. Zvonko probudio onu klicu koja je ostala zakopana duboko u meni, a još uvijek ju tražim ... Tražim dok ju ne nađem ... što je to ni sam ne znam ali jedno znam da su svi ostali i oblježili ovaj moj život svatko na svoj način .. a ja još tražim sebe na ovoj zemaljskoj njivi po kojoj hodamo, po kojoj se hranimo ...

 

Nadam se da ću se održati na tom putu koji me vodi k Bogu kao svome Ocu i da jednog dana uskliknem „dobar sam boj, bio, trku završio, vjeru sačuvao, stoga će mi biti pripravljen vijenac pravednosti“ kada se nađem licem uz lice sa svojim Spasiteljem u vječnosti

 

....  pogledajte album slika od petka ....

 

SUBOTA 24.09.2011.
DAN SABRANOSTI (jutarnji program)

Ujutro nas veliku većinu nije trebalo buditi svi smo već bili spremni za dan koji je pred nama. Dan koji je bio bogat sadržajem. Ujutro smo svi zajedno predvođeni p. Zvonkom u kapelici izmolili jutarnju molitvu s kojom smo započeli današnji dan. Uslijedio je doručak. Nakon kojeg smo se okupili u kapelici da bi započeli sa današnjim duhovni programom, kojeg smo prozvali danom sabranosti. Zašto i zbog čega pojasnio nam je p. Zvonko. Pozvano nas je na veliku sabranost i šutnju cijeloga jutra do ručka. Šutnjom se može više reći – pojašnjava pater. Šutnja je blagost, milosrđe, strpljivost, poniznost.

 

Šutnja je i VJERA jer kad šutimo onda znamo da Bog djeluje, kada se odričemo ovozemaljskih zvukova, civilizacijskim tehničkih pomagala i mnoštva toga drugog a u potpunosti se predamo Bogu. Šutnja je i KLANJANJE, kada gledamo Isusa na križu i vidimo koliku je ljubav nama svima darovao žrtvujući se za nas, naše grijehe, našu nevjeru, malodušnost, netrpeljivost itd ... U šutnji možemo otkriti smisao svoga života, tada možemo postaviti prioritete za koga i kome... no u središtu i srcu neka nam bude Bog, Isus, Sveta Obitelj i mnogi drugi koji su bez razmišljanja prihvatili i terete, i patnju, odbacivanje i mržnju, ali se istovremeno uzdali u Božju dobrotu i povjerenje.

Ovdje nam je bilo i postavljeno pitanje koliko je MOLITVA prisutna u našim životima? Koliko često molimo i koliko vjerujemo u moć molitve? Svaki ponaosob mogao je odgovoriti na to pitanje upravo kroz ovo vrijeme šutnje, vrijeme preispitivanja samoga sebe... Svaki od nas je mogao tražiti odgovore na svoja pitanja, na svoje nesigurnosti, strahove ali istovremeno i na svoje pozitivne i prave kršćanske vrijednosti koje su nam usadili naši roditelji, bake i djedovi.

U drugom dijelu uslijedilo je razmišljanje i preispitivanje naših života. Dakle govorili smo o grijehu kojeg svaki od nas ima, a Isus nas poziva da danas preispitamo cjelokupni svoj život, na to nas je pozvao i p. Zvonko tumačeći nam kako da se valjano pripravimo za ispovijed. Koliko često uopće razmišljamo o svojim negativnim ili pozitivnim stvarima u životu? Znamo li stati pred Gospodina i sa potpunim mu povjerenjem izreći svoje pogreške koje nam preko svećenika upravo On oprašta? Zamislimo se i preispitajmo svoje duše te iskoristimo priliku za sakramenat pomirenja s Bogom a onda i s ljudima jer svi smo jedna velika obitelj koja se naziva crkva, međusobno smo braća i sestre pa je potrebno opraštati i često izgovarati tu riječ OPROSTI.

 

Oprosti ako je u meni bilo zlobe, oprosti ako sam nekoga krivo optužio, oprosti ako sam se upetljao u nešto što me se ne tiče i mnoštvo toga drugog. Budite hrabri i izmirite se s Bogom kaže p Zvonko te u sabranosti svoga srca, svoje nutrine iskreno ispovjedite svoje grijehe kako bi radosni mogli vratiti se u svoje domove, svoju okolinu, svoja radna okruženja i svjedočiti da ste Kristovi vjernici da ste sol zemlje koja neće obljutaviti već ona koja će širiti dobrotu, povjerenje i ljubav. Nakon nagovora svi oni koji su osjetili potrebu mogli su se ispovjediti. Uslijedio je i ručak koji je još uvijek bio u znaku i vremenu šutnje koja je eto na neki način barem an mene ostavila jaki dojam.

Nakon ručka okupljeni vjernici mogli su iskoristiti slobodno vrijeme za obilazak grada Opatije ili kupanje kako je tko želio ....

POSLIJEPODNEVNI PROGRAMI I NAGOVORI

Nakon što smo se u ovoj duhovnoj obnovi i tjelesno (svjetovno) okrijepili bilo kupanjem ili obilaskom grada Opatije vratili smo se ponovo u samostana naših otaca isusovaca koji su nas dočekali raširenih krila i razdraganog srca za naš daljnji duhovni rast na kraju samog ovog današnjega dana. Okupili smo se u kapeli gdje nam je p. Zvonko ponovo pojasnio moć sakramenta ispovijedi, pomirenja sa Bogom i bratom čovjekom te nam još malo posvijestio na koji način da očuvamo to blago kojeg smo danas svi bili sudionici. U svemu tome nam pomažu i razne pobožnosti, molitve, razmatranja pa smo tako svi zajedno u sabranosti srca i duše počastili Presveti Oltarski Sakramenat te se još bliže družili sa našim Stvoriteljem i Spasiteljem. To je velika tajna Božje ljubavi prema nama, tajne kojoj se i mi poklanjamo svakog prvog četvrta u župi.

I ovu večer smo nastavili u šutnji kroz večeru koja nam je uslijedila nakon koje smo se raspjevana srca i duše uputili u naše hodočasničko mjesto Trsat gdje smo počastili Majku Božju pjesmom, molitvom i najvećom žrtvom nad Žrtvama svetom misom moleći na sve one nakane koje smo ispisivali tijekom boravka u ovom prekrasnom ambijentu otaca isusovaca. Pater Zvonko je predvodeći misno slavlje na poseban način uključio u misnu žrtvu sva naša trpljenja, sve napetosti, strahove, sve naše obitelji, župnu zajednicu, župnika, naše buduće đakone i mladomisnike Tomislava i Damira, cijelu našu domovini stavljajući Mariji u srce da nas čuva, da nas brani, da nas zagovara kod svoga Sina.

 

U današnjem misnom slavlju svi oni koji su osjetili potrebu mogli su pristupiti i sakramentu bolesničkog pomazanja kako bi i na taj način zadobili zdravlje duše i tijela u svojim bolima, trpljenjima i teškim nošenjima životnih križeva. Neka po Marijinom zagovoru zadobijemo mudrosti u rješavanju životnih poteškoća i nedaća, a zahvaljujemo u svim dobrim situacijama u kojima nam Marija bude oslonac, ona koja kao dobra i brižna Majka pomaže djetetu u trenucima osamljenosti, u trenucima kada ne vidim izlaz iz određenih situacija, u svim dobrim i pozitivnim stvarima koje nam se događaju u životu. Marijo budi uz nas i po danu i po noći, zagovaraj nas i izmoli milosti kod našega Spasitelja, svoga sina Isusa Krista na dobrobit cjelokupne naše zajednice, društva, domovine i svijeta. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje za uspomenu nakon kojeg smo se raspjevana srca uputili ponovo za dragu našu Opatiju.

.... pogledajte album slika od subote ....

NEDJELJA 25.09.2011.

 

SUSRETI VEZANI UZ PRIPRAVU ZA MISNO SLAVLJE

Ujutro nas veliku većinu nije trebalo buditi (neke možda da, skoro i mene koji ovo pišem) zahvaljujući velikom vatrometu noćas koji je bio nad Opatijom predivan prizor a istovremeno i zastrašujuć nakon što usnete prvi san i probudi vas velika pucnjava, ha ha ha ali sve na slavu Božju. U uobičajeno vrijeme smo već bili spremni za dan koji je pred nama, dan koji je bio bogat sadržajem. Ujutro smo svi zajedno predvođeni p. Zvonkom u kapelici izmolili jutarnju molitvu s kojom smo započeli današnji dan. Uslijedio je doručak. Nakon kojeg smo se okupili u kapelici da bi započeli sa današnjim duhovni programom i razmišljanjem o velikom otajstvu Euharistije koje smo predvodili pjevanjem i aktivnim sudjelovanjem u tom velikom otajstvu.
 

P. Zvonko nam još pobliže pojasnio kakovo nam to otajstvo slijedi i koliko bi nam to trebalo značiti u našim životima te nas pozvao da se svakodnevno hranimo na tome Izvoru. No poziv na svjedočenje naše vjere u današnje vrijeme je i izazov. Izazov na koji nas poziva sam Isus samo ga moramo prihvatiti i istinski svjedočiti. U prekrasnoj našoj domovini više-manje 90 % nas se izjasnilo da smo katolici no ovdje postavljam Vama a i sebi pitanje što se pod time misli…. Nije dosta biti samo katolik na papiru, već svojim djelima, svojim primjerom, nasljedovanjem i životom svjedočiti svoju vjeru.

 

Upravo je to i poruka današnjeg Evanđelja ... biti vjeran i ustrajan ... Budimo iskreni sami prema sebi, zatim prema drugima a onda i prema našem Stvoritelju koji nas prati svaki puta kada padnemo na „testu“ ljubavi prema bratu čovjeku, prijatelju, a i sa nama je kada svjedočimo kako treba živjeti svoju vjeru u Isusa Krista koji nas svakodnevno obasipa svojim darovima i milostima.

 

Nakon misnoga slavlja fotografirali smo se za uspomenu i još malo družili pa se ponovo uputili u kapelicu gdje nam je p, Zvonko uputio završne riječi koje su nas ohrabrile da još više u svojim obiteljima, radnim mjestima, župnoj zajednici svjedočimo da smo kršćani koji pozivaju na ljubav, pomirenje i praštanje. Nakon ručka zahvalili smo svima koji su se ovih dana brinuli za nas, posebice p. Zvonku pjesmom i molitvom. Nakon toga smo se uputili još malo na kupanje i obilazak te smo se vratili kući vedri i veseli puni dojmova. Još jednom svima iskreno hvala na svemu...
 

... pogledajte album od nedjelje ...