23.06.2011. PROSLAVLJEN BLAGDAN TIJELOVA

Tekst i foto: Darko Fiket

Danas je u našoj župi svečano proslavljen blagdan Tijelova središnjim misnim slavljem kojeg je predvodio župnik Marijan Culjak.

U uvodnoj riječi propovijedi poručuje: Danas slavimo blagdan kruha, kruha koji je postao spas ovome svijetu, Krista koji se pretvorio u kruh za nas. Znakovito je u Svetom Pismu da u svim velikim događajima pojavljuje se kruh kao znak Božje dobrote prema čovjeku.

Kruh svagdašnji u Očenašu kojeg nas je Krist naučio, ne simbolizira samo zalogaj, hranu, on simbolizira sve što je čovjek, sve što čovjeka čini čovjekom. Taj kruh za zatvorenika znači slobodu, za grešnika oproštenje grijeha, za bolesnika izlječenje, za patnika pomoć u križevima, za beskućnika krov nad glavom i mogli bismo tako nabrajati sve što taj kruh znači. Zato imati zahvale i zahvalnosti – dodaje župnik - za sve darove što imamo i primamo, za sve sposobnosti koje nam je Bog dao, znači odgovorno jesti kruh svagdašnji. Ne raditi samo za propadljivu hranu nego za onu hranu koja nas vodi u život vječni.

Isus se daruje nama. To njegovo darivanje je započelo u trenutku silaska među nas ljude u gradu Betlehemu koji se zove u prijevodu „ MJESTO KRUHA “ ili „ GRAD KRUHA “ - dodaje župnik Marijan. Koje li simbolike, kruh dolazi u mjesto gdje su ljudi imali dovoljno kruha da bi pokazao kako nije samo taj tjelesni, materijalni kruh dostatan da bi zadovoljio čovjekove potrebe nego da treba nešto puno više a to je Bog! Jedino Bog može ispuniti srce čovjekovo ljubavlju, dobrotom, poštenjem i istinom.

U obilju kruha često puta zaboravljamo na Boga pa se ponašamo bahato i oholo. Opet u nestašici kruha okrivljujemo Boga za naše promašaje, nesposobnosti i za našu grešnost što opet nije ispravno. Biti svjestan da je Bog neprestano tu, ne zato što ja ne bi trebao, nego zato što ja trebam njega. Današnji blagdan želi nam osvijestiti koliko nas Krist ljubi, da je sebe predao, svoje tijelo i svoju krv i tom žrtvom, On, jednom zauvijek pere naše grijehe i opačine te grijehe čitavoga svijeta.

I zato nije potrebno da se Isus ponovo razapinje na križ – On se jednom darovao, a sveta misa koju mi slavimo, to je spomen na njegovo darivanje i osvješćivanje da je On po Duhu stalno prisutan među nama upravo kroz tu „ materiju “ kruha i vina na oltaru koji označavaju njegovo raspeto tijelo, tijelo ljubavi i njegovu ljubav prema nama iz prolivenog rebra i srca kao čišćenje - kao pranje. Apostolima je najprije oprao noge vodom – a zatim župnik pojašnjava i tu simboliku – to je ono naše ljudsko kajanje i težnja da se mijenjamo da budemo bolji, a on nas krvlju pere kao znak da nije dovoljna samo naša voda da bi se očistili i samo naše kajanje, nego je potrebno i Božje milosrđe.

Svoju propovijed završava ovim riječima: To milosrđe se ne može kupiti, ne može se Bogu narediti da nam ga dade, ono se jedino može izmoliti. Darovi se ne određuju, darovi se poklanjaju od onoga tko nas ljubi, a Bog nas ljubi i zato budimo zahvalni za te darove koje nam daje, budimo uvijek otvoreni i znajmo ih cijeniti.

Nakon pričesti, uslijedila je procesija sa Presvetim Oltarskim Sakramentom oko okoliša župne crkve, gdje su bile pripremljene tri sjenice, te je današnje slavlje završilo s posljednjom postajom u crkvi i blagoslovom, gdje smo molili za našu župu, za naš grad i sve stanovnike u njemu.