VELIKI ČETVRTAK - MISA VEČERE GOSPODNJE

Veliki Četvrtak dan je spomena na Isusovu Posljednju večeru, koju je prije muke proslavio sa svojim učenicima, kad je učenicima ostavio trostruki dar: prvi dar je euharistija, tj. misa i pričest, drugi je dar svećeništvo u Crkvi, a treći je simbolična pouka o važnosti bratske ljubavi. Na taj dan svećenici u mnogim crkvama neposredno podsjećaju na Isusovo pranje nogu apostolima tako što i sami peru noge dvanaestorici muškaraca, tzv. "apostola” pa je tako bilo i ove godine u našoj župi. Ove godine ta čast pripala je: Domagoju Borovčaku, Zvonku Beloševiću, dr. Ivici Balagoviću, Franji Dobričeviću, Martinu Golubanu, Ivanu Habazinu, Stjepanu Krajačiću, Josipu Krajačiću, Nenadu Krznaru, Stjepanu Kušanu, Ivanu Miškulinu i Rudolfu Tuđi.

 

 

 

 

Na kraju misnoga slavlja župnik poručuje: Ovim slavljem započeo je liturgijski spomen Isusovih posljednjih dana života na našoj zemlji i njegova 'prijelaza' Ocu po uskrsnuću. Na današnji dan vjernici su se pričestili pod obje prilike. Na samom kraju današnjeg slavlja imamo pred očima što se je događalo one večeri, to jest poslije Posljednje Večere. Isus se s apostolima povlači u Getsemanski vrt, svjestan da bi mogao biti uhićen. Tu započinje njegov križni put, od znojenja krvavim znojem, do izdanje, osude i razapinjanja. Zato se u crkvi prenosi Presveto (hostije) iz glavnog oltara na pokrajnji oltar gdje ćemo neko vrijeme bdjeti s Isusom – i moliti.

 

Uključit ćemo sve one koji trpe, posebno one koji nepravedno trpe. Molit ćemo za oproštenje i radi naših, poput Judinih izdaja. Svi smo se okupiti kod oltara i ostali u klanjanju, razmatranju i molitvi kroz kraće vrijeme. Kroz to vrijeme razotkrivaju se svi oltari. Sve je ogoljeno na spomen kako su Isusa svukli i mučili. Zora slijedećega dana nije najavljivala ništa dobro, bio je to dan Isusovog konačnog stradanja i najvećih muka, Veliki Petak.