Početkom studenoga već dulji niz godina u župi se zahvaljuje za sva primljena dobročinstva. Misu zahvalnicu za zemlju, plodove, zdravlje i obitelj 07. studenoga 2010. predvodio je mons. Dragutin Komorčec. Pozdravljajući sve okupljene, predvoditelja slavlja domaći župnik Marijan Culjak kazao je kako trebamo biti svjesni važnosti žive Crkve, kojoj treba pridati veću važnost. Svi mi, članovi žive Crkve Kristove, samo smo djelitelji, slavitelji ili primatelji Božjih otajstava, a nikako gospodari. Gospodin je jedan, kao što je jedna i njegova Crkva – istaknuo je župnik Marijan te pozvao mons. Komorčeca da započne misno slavlje. U homiliji naglašava važnost nedjelje zahvalnosti. Najprije Bogu od kojeg nam dolazi svako dobro a onda i svim našim dobročiniteljima. Bog nas svakodnevno obasipa dobročinstvima i danju i noću, daje nam svaku zraku sunca, svaku kap kiše koju natapa zemlju i oplođuje. Na svem bogatstvu svih tih darova moramo biti Bogu zahvalni svakoga dana ne samo danas na nedjelju zahvalnicu u ovoj župi. Mons. Komorčec progovara da je najljepši čin zahvalnosti naša nazočnost na svetoj misi. No potražimo danas te znakove i u našim obiteljima, ponajprije u zahvalnosti prema našim starijima, osobito roditeljima kojima dugujemo život, svoj uzrast, svoje zdravlje, školovanje, naukovanje i ono što su znojem i žuljevima priskrbili a nama ostavili u nasljeđe. Svi mi u životu stječemo i brojne prijatelje koji nam pružaju pomoć i ljubav. Pitanje je dali smo im mi spremni uzvratiti istom mjerom ? Svaka dobrota se uzvraća zahvalnosti – ističe mons. Komorčec i progovara da nam to bude putokaz u ovom užurbanom vremenu u kojem živimo te je sama zahvalnost najljepša odlika dobrog čovjeka. Postavio je i pitanje svima nazočnima: imamo li spremnosti za dobar djela, djela ljubavi prema potrebnima? Mora li nas možda na to mora podsjetiti netko, mora li doći nedjelja zahvalnosti pa da nešto učinimo lijepo ili se na neki način žrtvujemo za drugoga, za potrebitoga koji možda tu negdje kraj nas a mi ga ne vidimo. Najbolji način da posvjedočimo svoju zahvalnost Bogu je upravo taj ako smo spremni učiniti koje dobro djelo darivanja, pomaganja potrebnima ne očekujući ništa zauzvrat. Svoju homiliju zaključuje riječima jednog biskupa kako ostati dobar kršćanin, katolik – „ pogledaj sebe – teško ti je, ali znaj ima onih kojime je teže nego tebi, pogledaj ispred sebe – na kraju životnog puta čeka te, kao i svakoga grob, pogledaj u visinu – gore je nebo, to je vječno sretno prebivalište. S takovim razmišljanjem može svaki od nas biti sretniji i zadovoljniji, neka nam jaka vjera u uskrsnuće i život poslije smrti bude poticaj da živimo za nagradu koju ćemo zaslužiti našim dobrim djelima i dužnom zahvalnošću za sva primljena dobra djela u ovome životu – zaključuje mons. Komorčec. Budući da je to bila misa zahvalnica za jesenske plodove, na oltar su prineseni plodovi zemlje i rada ljudskih ruku koje su prinosili ovogodišnji firmanici uz prigodne tekstove zahvale a sudjelovali su i prvopričesnici te ostala djeca iz osnovne i srednje škole. Brojni plodovi položeni ispred oltara ukrasili su i svetište crkve. Čitavo slavlje proteklo je u duhu zajedništva, zahvalnosti i radosti. Riječi zahvale predvoditelju slavlja mons. Komorčecu u ime župe uputila je Višnja Borovčak članica pastoralnog vijeća te mu zahvalila za današnje druženje, i ujedno uputila čestitku za imendan uz prigodni poklon iznenađenja. Na kraju slavlja sve završilo pjesmom zahvale TEBE BOGA HVALIMO. Svima koji su pridonijeli današnjoj te svima koji su bili na misi zahvalio je i domaći župnik Marijan te sve pozvao na kratko druženje na novom trgu uz kolače i sokove.