Današnja situacija u društvu

Dragi čitatelju ! Ovime što ću napisati nipošto ne želim da kritiziram Vas ili sebe, cjelokupno društvo i stanje u našoj državi već da Vas potaknem na dublje promišljanje o stanju u kojeg smo duboko ugrezli. Ovih dana čuju se samo crne misli: bez posla svakodnevno ostaje nekoliko tisuća radnika, poslodavci zatvaraju svoje obrte zbog neprofitabilnosti itd .... No gledajući nas pa i sebe moram istaknuti da oš uvijek težimo ka boljem životu, priuštimo si razne pogodnosti koje nam se nude svakodnevno u velikim trgovačkim centrima, još uvijek imamo mobitele visoke kvalitete .... Kafići su nam još uvije ispunjeni do zadnjeg mjesta, ovisnici smo raznih stvari, a stalno kukamo i prozivamo ljude na vlasti, na visokim političkim funkcijama a istovremeno ne pitamo sebe zašto je tako? Pa nismo li sami izabrali vodstvo koje nas pokušava izvesti iz krize raznim porezima i ostalim stvarima na uštrb nas malih radnika.... No opet ne treba za sve kriviti njih ? I mi smo krivi što u našoj državi ima toliko ne morala, toliko krivih riječi i djela, krivih poteza koje nas vode u propast! No ipak .... Tračak nade postoji ... ne kaže se uzalud da nada umire zadnja. Izgrađujući društvo i gledajući našu današnju mladež pitam se kakva će biti naša budućnost za nekoliko godina ... Danas nažalost mladi ne znaju cijeniti prave istinske temelje i ciljeve koje vode prema pravednijem životu i vrijednostima bilo to moralnim, ljudskim ili duhovnim. Tu smo mi zakazali no nikad nije kasno da krenemo u akciju i poučavanje njih kako bi nam budućnost izgledala puno bolja nego što je to primjerice danas. Ipak da se sve ne vrti oko crnila želja mi je da Vam prikažem svakodnevni primjeri iz mog života: Jednog dana bio sam svjedok jedne vrlo neugodne situacije i rasprave. Jedna meni draga prijateljica zagrezla je u duboku ovisnost o poker automatima koje jednostavno nije mogla odoljeti. I tako ja sam ju gledao iz dana u dan kako uzaludno troši svoje dragocjeno vrijeme tipkajući po automatu i gubeći svoj novac koji vrijedno zarađuje kao i ja. No ipak sve ju je to dovelo do bez izlazne situacije – gubitka s vremenom, prijateljima i prostorom na kraju krajeva. Govorili joj iz dana u dan, nemoj tako dovest će te u to propast... daj se saberi i tako dalje ... no naši uporni dobronamjerni savjeti nisu urodili plodom. I da skratim priču jednog dana dogodilo se prosvjetljenje ... shvatila je svoju pogrešku na vrijeme i sad se opet vratio osmjeh na lice. Dakle svi možemo pogriješiti, na greškama čovjek najviše nauči zar ne ? Eto to je tračak nade da i naša situacija može uroditi svjetlom koji će nas voditi prema humanijem i ljepšem okruženju današnjice bez nekih stresova i problema iako se oni ne mogu riješiti istoga trenutka i na onaj način kako bi mi to željeli. Zato glavna poruka ovog mojeg pisanja neka bude: MOŽEMO I TREBAMO izgrađivati samo pozitivne stvari u okruženju kojem živimo i radimo jer plodovi se neće vidjeti odmah istog trenutka već nešto malo kasnije kako bi što pravednije i suvremenije izgrađivali povjerenje i dobrotu u svakog čovjeka, svaku osobu oko sebe, društvu, politici i svijetu. ZATO mijenjamo sebe a ne druge.

                                                Darko Fiket