|
|
NASLJEDOVANJE
 U
Centru za beskućnike, neki alkoholičar i po mišljenju mnogih,
nepopravljivi pijanac, ganut dobrotom volontera iz Centra, potpuno
se promijenio. Postao je najljubazniji čovjek kojega su suradnici i
posjetitelji ove ustanove ikad upoznali. Ivan je dan i noć neumorno
radio i ne bijaše posla koji ne bi ponizno prihvatio i zdušno
obavio. Očistio je sobu u kojoj je nekom pijancu pozlilo i oprao
prljavi zahod. Sve što bi ga zamolili činio je s osmijehom na licu i
nehinjenom zahvalnošću što je dobio mogućnost da čini dobro. Na
njegovu su pomoć mogli računati djelitelji hrane kad je trebalo
podvoriti nemoćne kao i djelatnici zaduženi za spremanje ležajeva,
jer je bio pri ruci svima kojima je pomoć potrebna. Jedne je noći
kapelan Centra mnoštvu okupljenu u dvorani propovijedao
naglašavajući potrebu za obraćenjem i korjenitom promjenom života.
Neki je čovjek iznenada došao pred oltar iz dna dvorane, bacio se na
koljena i počeo vikati: « Bože, Bože moj, učini da i ja postanem kao
Ivan! Daj da budem kao Ivan! Kapelan ga pridiže i reče: « Sinko
dragi, zar ne bi bilo bolje da moliš da budeš kao Isus?» Čovjek
začuđeno pogleda kapelana i upita: « Zar je Isus bio kao naš Ivan?»
Kad bi te netko upitao: « Kako izgleda kršćanin? «, jedini bi
prihvatljiv odgovor bio: « Pogledaj mene!»
|
|
