|
|
- Razgovor s Bogom....
-
- Napisala: Ljerka Žitnjak - župa
Oroslavje
 Pogledom
tražim najljepši i najmekši oblak na plavetnilu svemira, jer
znam da si na njemu Ti… Da svojim dragim pogledom budno
paziš na naš svaki korak, čitaš naše misli…..samo Ti o dragi
dobri Bože..A znaš li što sad želim u ovom trenutku? Vidim
Te smiješiš mi se…priprijetio si mi prstom..klimaš glavom….
Zar me opominješ? Ili odobravaš? Ili se predomišljaš?
-
- Ah…predobri moj Bože, Oče nebeskog svoda..oprosti
grešnim usnama i umu na ovim riječima.Ti si nas takve
stvorio da griješimo i poslije molimo za oprost, a Ti
velikodušno opraštaš… A ja…ja sam ti se izgubila kao ovca
zalutala za boljom ispašom..blejim i kukam…
- Izgubljena sam tamo negdje na poljani što životom se
zove..staze sreće su zarasle i ne mogu ih pronaći da se
vratim, vrtim se u krugu što jad i muka se zove… Ne bojim
se..jer znam da si Ti tu negdje.. krajičkom oka pratiš moj
put… da ćeš mi pružiti ruku kad se spotaknem.. i podići me
kada padnem. Oče…Ti što sve si stvorio…s kojom nakanom si
dopustio da ja postanem? Što si želio da budem? Bijedna duša
kao moja ne može biti ništa do li vjernik..jer sve drugo sam
izgubila…mogu samo pratiti Tvoj trag na nebu, znajući da Si
tu i da mi opraštaš, jer bezgrešni ne hodaju ovim jadom što
zemlja se zove, već uređuju Tvoje rajske vrtove.Oči mi suze
.ali pitam te..:
- Dragi Bože …što mi je činiti??? - smiješiš se…a onda čujem
Ti glas….
- Slijedi me.. -
- Kako Bože moj? Nemam krila… -
- Ne trebaju ti krila… trebam te tu na zemlji.. -
- Čemu ja bezvrijedni stvor dobri moj Bože mogu služiti? -
- Kakovo je to pitanje??Svaka vlat trave ima svoj zadatak na
zemlji pa tako i ti…-
- Oprosti mi Bože…ali ne razumijem Te…ja sam bezvrijedno
stvorenje koje samo pati u svojoj gorčini i srdžbi, u svojoj
bezvoljnosti i tuzi..ne znam što mi je činiti…Ti znaš…sve si
mi uzeo do li bijedna života…uzmi i to ne treba mi više samo
mi je teret. Osjećam se poput Joba…ali za razliku od njega
ja proklinjem, kukam i ljutim se…predbacujem Ti..nisam
strpljiva kao Job.. ali opet .znam da je to sve s razlogom.-
- Eto vidiš znaš… znači ..vjeruješ.. nisi posve izgubljena…-
- Oče moj…igraš se mojim mislima..reci gdje da skrenem da se
vratim na pravi put života?-
- Podupro Si glavu rukama ..gledaš me, a oči Ti se ne
ljute. Ne bojim se Tvoga odgovora ni odluke.. poći ću tamo
kuda pokažeš prstom, ali samo ..daj mi snage..izgubila sam
je na svoju srdžbu i jadikovke, sad sam bezvoljna i
pusta.Još samo tinja Tvoje svjetlo u praznoj sobi moje duše
kao nada, ne dopusti Bože da se sasvim ugasi, jer što ću
tada sasvim sama u toj tami…
- Uzdahnuo Si, a vjetrić je dotaknuo moje lice… - Nisi
sama …i nikada nećeš biti….uvijek sam tu sa dobrima i
lošima, sa vjernicima i nevjernicima.. a ti si vjernik..
svakodnevno vodimo razgovore…bez želja si za sebe.. sve što
poželiš to je za druge. Zar to radi ne vrijedna duša? Tvoja
želja je da se vratiš na pravi put…pa i jesi na pravome putu
samo otvori oči osvrni se oko sebe i nemoj nikada prestati
sa mnom razgovarati i vjerovati u mene..-
- Bože….zar su Ti vrijedni razgovori sa mnom? Zar ti nešto
znači ako Te pitam kako si? Ako ti zahvalim na danu prije
nego zaspim, ako to zahvalim na noći kad otvorim jutrima
oči?-
- Da dijete moje…to je razgovor čovjeka i Boga. Sve se
događa s razlogom..vjeruj mi ..neću te ostaviti samu …samo..
vjeruj…-
- Vjerujem Oče moj…vjerujem.i to me drži na površini mora
života da ne potonem do dna..vjerujem….-
- A onda se začuo tihi smijeh i bijela golubica proletjela
je plavetnilom neba..netko mi je dotaknuo rame i šapnuo
tiho….. - tu sam…-
- Da….vjerujem…..
|
|
