|
|
- U SUSRET BLAGDANU SVIH SVETIH
Taj je blagdan drevna kršćanska svetkovina u kojoj se želi
iskazati čast i hvala svim svetima, poznatima i nepoznatima.
U kalendaru katoličke Crkve nema dovoljno mjesta da bi se
naveo samo barem mali broj «Nepreglednog mnoštva iz svakog
puka i jezika .», zato su navedeni samo oni najpoznatiji
sveci jednako važni za sveopću Crkvu kao što su Isusovi
apostoli, te neki posebno značajni sveci i svetice za
širenje kršćanstva i moralnih načela među ljudima.
 Na
Istoku se ta svetkovina počela slaviti u 4. stoljeću kada se
u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika. U 7.
stoljeću je u Rimu papa Bonifacije IV pretvorio poganski
hram Panteon u crkvu svete Bogorodice i svih svetih
mučenika. Papa Grgur IV ustanovio je svetkovinu Svih Svetih
1. studenoga 835.godine. Ovo je blagdan povezanosti
proslavljene Crkve na nebu i putujuće Crkve na zemlji. To se
naziva općinstvo svetih i spominje se u Apostolskom
vjerovanju koje je izvor i temelj našeg životnog
opredjeljenja.
Vjerojatni razlog premještanja toga blagdana na sadašnji
datum bio je završetak žetve i berbe da bi se moglo
pripremiti dovoljno hrane za hodočasnike koji su iz svih
zemalja pristizali u Rim na grobove svetaca imučenika.Ovaj
blagdan želi podsjetiti sve kršćane da su pozvani već sada
na svetost, a u vječnosti će u zajedništvu svih svetih
konačno i potpuno postati dionici Božje svetosti.
- SVI SVETI
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! "Ovi
odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?"
- (Otkriv. 7,13)
 Ovo
pitanje traži odgovor, ovaj blagdan naime nije tek
sanjarenje bez veze sa stvarnošću našeg postojanja. Mi
slavimo ono, što imamo namjeru postati! Jer blagdan Svih
svetih je blagdan mogućeg sveca u svakom od nas. Zaista
postoje svakakva mišljenja o svecima, koji su živjeli prije
nas. Jedno bi bilo- gledati ih tek u preobraženom stanju sa
aureolom na glavi a drugo u slavi njihovog proglašenja
svetima. U stvarnosti su sveci među nama - i onda, kad ono
"Što ćemo jednom biti, još nije otkriveno" (usp. 1 Ivan
3,2). Prije svega pripadaju zemlji, dio su Božjeg naroda
koji hodočasti, koji se iz ovoga previranja penje u
neprekinutom hodočašću prema vječnom gradu. Svece često
držimo nad-ljudima, koji su svojim čudesima i posebnom
snagom duše uspjeli umaknuti sudbini svih smrtnika.
Promatramo li ih malo pobliže, prepoznat ćemo, da nisu
uvijek nadvladali slabosti svog karaktera. Sveci su bili
prepušteni svojim strastima - samo su ih znali staviti u
službu svoje svetosti. Jer svetost je obraćena strast. Sv.
Bernhard je običavao nazivati Crkvu "ante et retro oculata"
- između dva Gospodinova dolaska: s jedne strane gledamo
natrag i orijentiramo se na idealu govora na gori, s druge
strane gledamo naprijed na golemo mnoštvo iz Apokalipse,
kojem ćemo se i mi uskoro pridružiti.
-
- Knjiga Mudrosti (1,13-15)
-
 Govori
da Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već
je sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada
zemljom, jer pravednost je besmrtna. Jer je Bog stvorio
čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje
besmrtnosti. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju
će iskusiti oni koji njemu pripadaju.
Pripjevni psalam: (Ps 30,2.4-6.11.12a.13b)
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi mi dao da se
raduju nada mnom dušmani. Gospodine, izveo si mi dušu iz
Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, zahvaljujte svetom
imenu njegovu! Večer donese suze, a jutro klicanje. Slušaj,
Gospodine, i smiluj se meni; Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje, Gospodine, Bože moj, dovijeka
ću te hvaliti!
|
|
