|
|
- U PARKU
-
-
 Jedan
je dječak želio upoznati Boga. Znao je da se do Boga dugo
putuje,pa je jednoga dana u svoju košaricu stavio kolača,
marmelade i soka, te krenuo u potragu za Bogom. Nakon pola
kilometara ugledao je staricu u parku, sjedila je na klupi i
promatrala golubove. Dječak je sjeo pokraj nje i otvorio svoju
košaricu. Upravo kad je htio popiti malo soka iz boce, učini mu
se da je starica gladna i ponudi joj jedan od svojih kolača.
Starica je pohvalila kolač, a u znak zahvale se vedro
nasmiješila dječaku. Osmijeh je bio vrlo mio, pa joj je dječak
pružio još jedan kolač samo da bi mu se ponovo nasmiješila. Bio
je presretan. Jeo je s njom i uživao, i sam se smiješeći. Kad je
sunce zašlo, dječak pomisli na povratak. No prije nego što je
pošao, okrenuo se i zagrlio staricu. I ona je njega zagrlila i
nasmiješila mu se najljepšim osmijehom na svijetu.
Kad se dječak vratio kući, njegova mama, vidjevši njegovo
ozareno lice, upita: „Gdje si bio, sinko, da si tako radostan?“
Dječak odgovori: „Danas sam bio s Bogom na užini! Znaš, Bog ima
najljepši osmijeh na svijetu.“
Starica je također došla kući ozarena lica. Njezin se sin
iznenadio kad je vidio mir i radost na njezinu licu, pa je
upita: „Mama, gdje si danas bila da si tako sretna?“ Starica
odgovori: „Danas sam bila s Bogom na užini. Znaš, puno je mlađi
nego što sam mislila!“
Znate li da je Bog mnogo mlađi nego što mislite i da ima
prekrasan osmijeh?
|
|
