Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu (B)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Ljudske i Božanske norme

Ljudi propisuju zakone i donose propise o vladanju i ponašanju unutar nekog društva ili organizacije. Po tim pravilima razlikuju se od drugih ali ne s namjerom da druge omalovažavaju nego da sebe usavršavaju. Tako određene redovničke zajednice imaju svoja pravila po kojima se razlikuju od drugih. Neke zajednice imaju stroža a neka blaža pravila. Svima je svrha duhovni rast i napredak u zajedništvu ljubavi. I razna civilna društva imaju svoja pravila kojih su se dužna pridržavati. No propisi koji su   napisani i određeni za neku skupinu ne obavezuju druge ljude. Na pr. postoje redovničke zajednice koje svoj život u samostanu provode u šutnji. No ta ista pravila ne vrijede za druge. Postoje zajednice koje dnevno moraju brinuti o siromasima određeni broj sati ili ustati u noći u određeno vrijeme ići u crkvu i pjevati psalme. No razlika je od zajednice do zajednice zavisno od nakane utemeljitelja. Tako su i Židovi imali različite propise i pravila koja su baštinili još od Mojsija. Farizejska stranka a tako i neki iz stranke pismoznanaca rigorozno su pazili da se ta pravila ne krše. Nisu to činili iz ljubavi prema Bogu ili brizi za čovjeka nego prvenstveno da bi pokazali kako su oni ispravni a drugi, koji to ne drže tako strogo, su grešni. Isus sa svojim učenicima često dolazi u sukobe radi nepoštivanja ljudskih pravila u strogom smislu riječi.

On naglašava važnost srca, ljubavi i povjerenja u Boda a ne vanjski propise, često hladne, suhoparne i nepotrebne. On ne dokida Zakon i Proroke nego u tu šumu propisa želi unijeti pobožnosti i svetosti života.  I danas u Crkvenim zajednicama često mnogo polažemo na vanjštinu a zanemarujemo bitno. Neki za ništa na svijetu neće propustiti uskrsni blagoslov jela ali uskrsnu ispovijed i pričest neće ni spomenuti. Nekima je važan bor i štalica u kući za Božić ali odlazak u crkvu na misu ili izmirenje s ukućanima ostaje za neku drugu priliku. Bog ne želi čovjeka suditi po odredbama ljudskim, osobito ako ih koji puta prekrši nenamjerno, ali će suditi po plodovima srca. Ako iz našega srca izlazi zavist, oholost, bludnost, sebičnost, ubojstva, krađe, preljubi, lakomost, prijevara, razuzdanost, škrtost, psovke, bezumlje …. to su djela koja čovjeka onečišćuju a ne neoprane ruke i neoprane čaše ili posuđe. Sigurno da je higijena i te kako važna ali ljubav je iznad svega.

Ako ja prosjaku kažem: „Dao bih ti kruha ali imam zamazane ruke!“ ,i otpravim ga ispred svojih vrata gladna jesam li postupio ispravno držeći se nekakvog propisa ili sam prekršio temeljni Božji propis: gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, gologa odjenuti, bolesna pohoditi, nevoljnome ublažiti nevolju …. Božje su norme drugačije od ljudskih. Božja pravila oslobađaju a ljudska zarobljuju!