Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: JASNOĆA ISUSOVE POUKE

Djelovanje je važnije od govorenja. Mnogi poput prvog sina kažu „DA“ Isusu, evanđelju, Bogu, čovjeku ali ne čine ništa, ostaju nepokretni, nezainteresirani. Riječi je lako reći. Sjetimo se samo krštenja naše djece – puno obečanja i ništa. Prve pričesti, krizme, vjenčanja. Svuda se jasno i glasno govori „DA“ ali poslije toga ne događa se ništa. Sve se brzo zaboravlja.

Pogledajmo u ogledalo evanđelja na naš vlastiti život. Kojemu od ove dvojice sinova sličiš ti? Sličim ja? Onomu koji odmah kaže „Da, Gospodine?“ A nakon toga ništa ne učini. Ili onomu koji otvoreno kaže: „Ja neću?“ I tada mu je žao i ipak ide raditi u vinograd. Evanđelje nas uči da ispitamo svoju vlastitu savjest. Iako Isus optužuje, on to čini drugačije nego se to čini u obostranim okrivljivanjima kakva su ne samo u vremenu borbe za izbore među nama. Isusove oštre riječi žele nas probuditi i istrgnuti iz naših predrasuda. Grešnici su slušali propovijed Ivana Krstitelja i mnogi su se obratili, među njima i carinici i bludnice a oni koji su sebe smatrali pravednima i osuđivali tuđe grijehe mislili su da im obraćenje ne treba. Isus je tada sa svojim govorom mnoge sablaznio. Ni ne bi prošao bolje. On nas sve voli, ali neumoljivo podsjeća na to: Stvar je u djelovanju a ne u lijepim riječima.

U nedjeljnom misnom slavlju mi nismo samo pod njegovom riječju, on nas poziva za svoj stol. Nedjeljno slavlje ne otpušta nas kao opterećene, nego kao ojačane i odmjerene. To oživljava našu radost u Bogu i našu zahvalnost njemu.