Krštenje Gospodinovo

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Riječ Gospodnja.

Isusovo krštenje

Prošlo je trideset godina od događaja u Betlehemu. Novinari šute o Isusu. Tek pokoja štura vijest o njegovu djetinjstvu a onda potpuna tišina. Vjerojatno su pomrli pastiri i mudraci. Nema nikoga tko bi o Isusu svjedočio. Zato se pobrinuo sam Otac nebeski: „Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Ivan u svome proročkom poslanju i krstiteljskoj službi osjeća blizinu Mesije ali ni sam nije svjestan da je on tu, među mnoštvom koje hrli na krštenje. Da li je Bog zaboravio na svoja obećanja ili se umorio od ljudske zloće? Ni jedno ni drugo, nego Bog čeka puninu vremena, čeka da ljudska svijest dođe do spoznaje o Božjoj blizini, o potrebi promjene života i mišljenja a onda nastupa u Isusu iz Nazareta kao moćni i jaki koji može promijeniti svijet i čovjeka. Isusov skroviti život potrebno je vrijeme da čovjek dođe do spoznaje svoje bespomoćnosti i otkrije put kako doći do Spasitelja, do Boga. Ta spoznaja urodila je objavom na rijeci Jordanu. Isus, utjelovljeni Bog, želi čovjeka za suradnika, za partnera u djelu otkupljenja. Isusova zadaća nije ni malo laka i jednostavna. Previše se nagomilalo zla u ljudskom srcu i potrebna je upravo Božanska ljubav i strpljivost da se čovjek ranjen grijehom ponovno obuće u dostojanstvo koje mu je Stvoritelj namijenio. Bog je neizmjerno strpljiv ali i ispunjen ljubavlju prema svakom čovjeku i zato postupa veoma obzirno da stijenja što tinja ne ugasi i napuklu trsku ne slomi. Dolazi čovjeku kao bespomoćno dijete da bi čovjeka naučio ljubiti slabe i bespomoćne. Prilazi čovjeku kao siromah da bi pokazao kako je nepotrebno i nedopustivo iskorištavati druge za svoje niske ciljeve: „Lisice imaju jazbine i ptice imaju gnijezda a Sin Čovječji nema kamo nasloniti glavu.“ Težak je put otkupljenja i jedino onaj koji ima potpuno povjerenje u Oca nebeskoga može taj put prevaliti.  Na Jordanu se nebo otvara. Čini se da Bog želi pokazati: ti u svako doba imaš pristup k meni. Isus ugleda Duha gdje silazi na njega. On dobiva opremu koju treba za svoju zadaću. Glas s neba govori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Isus je obilježen povjerenjem i ljubavlju. Pod tim predznakom počinje Isus svoje javno djelovanje. Dakako, neće mu uvijek biti ugodno. Bit će vremena u kojima će imati dojam: nebo je zatvoreno. Otac šuti. To će biti čas straha na Maslinskoj gori. Čut će se krik s križa: Bože moj, zašto si me ostavio? Isus neće uvijek tako jasno osjetiti snagu i blizinu Božju kao kod svoga krštenja na Jordanu. Ali tama nije posljednja riječ: Isusovo uskrsnuće pokazuje, da Božje obećanje vrijedi i ostaje.