04.07.2010. 14. NEDJELJA KROZ GODINU

" ŽETVA JE VELIKA, ALI RADNIKA MALO "

Mjesec je srpanj, vrijeme žetve. Ova uvodna rečenica vraća me u daleku prošlost. Došao sam na ljetne praznike iz sjemeništa kući. Moji roditelji upravo su se spremali žeti pšenicu. Žnjelo se srpom. I za mene je otac poklepao srp. Vrućina kao u paklu. No nema druge nego prihvatiti se posla. Nisam baš bio previše vješt ali sam se trudio da ne zaostanem za ostalim žeteocima. Posebno sam nespretno vezao snopove pa se puno puta dogodilo da se neki razveže. Sunce je pržilo okomitim zrakama, požnjevena slama ubadala noge, žeđ osušila grlo, znoj se lije po cijelom tijelu. Neprestano se osvrćem na put da vidim dolazi nam još netko u pomoć. Neizmjerna je bila moja radost kad su žeteoci kos susjeda završili, premda umorni, s pjesmom iz svega glasa, priključili su se nama i pomogli dovršiti žetvu.

Žetva je velika! Isus poziva žeteoce ali poziva i nas da molimo za njih. Veliko je polje djelovanja, velike su potrebe za navjestiteljima i širiteljima nade. Danas je sve manje duhovnih zvanja a sve veće potrebe. Ove godine pred blagdan Petrova u zagrebačkoj katedrali naš je kardinal zaredio samo četvoricu đakona za svećenike zagrebačke nadbiskupije.

Potrebe su puno veće. Često postavljeno pitanje: Zašto Zabok nema kapelana? Jednostavno – nema dovoljno svećenika. Za svećeništvo i redovništvo je potrebna spremnost na odricanje, stavljanje sebe u drugi plan a Krista na prvo mjesto. Svećenik često dolazi kao janje među vukove koji jedva čekaju da ga razderu. Za poziv i odaziv potrebna je žarka molitva Gospodaru žetve. Koliko je naša molitva za duhovna zvanja čvrsta i ustrajna toliko će biti i mladih koji će se spremno odazvati Kristovu pozivu.