ISPRAZNOST NAD ISPRAZNOŠĆU, SVE JE ISPRAZNOST

Starozavjetna knjiga propovjednikova postavlja neka temeljna pitanja za čovjeka. Što i koji je smisao čovjekova rada i nastojanja ako u tome nikada sam ne može uživati? Raditi prekomjerno znači postati rob toga rada jer čovjeka rad usrećuje samo onda ako u plodovima svoga rada nalazi smisao i ispunjenje svoga života. Raditi zato da bi se imalo što više, zgrtati blago i strepiti nad njim znak je otuđenosti i zastranjenja. Čovjek koji nema vremena za odmor, kojemu bogaćenje postaje cilj a ne sredstvo jadnik je i najveći siromah.

NIJE BOGAT KOJI PUNO IMA NEGO ONAJ KOJI MALO TREBA

Evanđelje donosi priču o pohlepnom bogatašu. Taj čovjek mukotrpno i pretjerano radi da bi stekao što više ali ne da tim bogatstvom čini dobro drugima nego da nad njim strepi, bdije i strahuje. Nigdje u svojim prispodobama Isus ne napada bogatstvo i bogataša zato što bi propagirao siromaštvo. Ono što Isus naglašava jest sloboda od bilo koje navezanosti, jer jedino potpuno slobodan čovjek može biti otvoren za Boga i njegove darove. Čovjek je postao zarobljenik grijeha, strasti, pohlepe … Isus svojim dolaskom među nas želi ponovno vratiti potpunu slobodu od trostrukog robovanja: robovanja grijehu, robovanja drugom čovjeku i robovanja svojim strastima. Zato poziva slušatelje, a to smo svi mi, da se bogatimo u Bogu. Bogaćenje u Bogu omogućuje čovjeku da bude istinski sretan, da uživa u plodovima darova Božjih i rada svojih ruku, svoga uma.Bogatiti se u Bogu znači tražiti najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu a sve ostalo će se nadodati. Bolesni bogataš strepi nad svojim bogatstvom i opet ga ne može sačuvati, dok razumni upravitelj svojim bogatstvom čini dobro, pomaže drugima i doživljava radost darivanja već za zemaljskog života a u konačnici radost Kraljevstva Božjega.