28.02.2010. DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

PREOBRAŽENJE NA GORI

Isus uzlazi na molitvu. Uzlaziti znači ostaviti iza sebe sve ono dolje i usmjeriti misli i energiju prema Bogu. Gora je u Bibliji mjesto Božjeg prebivališta. On se uspinje s trojicom učenika, Petrom, Ivanom i Jakovom da kasnije budu svjedoci toga događaja te da i sami budu učvršćeni u vjeri. Isus susreće dvojicu predstavnika starog Saveza Mojsija i Iliju koji su također imali susret s Bogom na gori.

U tom razgovoru – molitvi Isus se mijenja. Mijenja se njegova nutrina što se odražava na njegovom licu koje postaje sjajno – prosvjetljeno. Molitva preobražava i Isusovu vanjštinu. Haljine mu postadoše bijele poput snijega. Istinska molitva mijenja čovjeka u njegovoj nutrini, njegovoj biti ali i njegovoj vanjštini, načinu ponašanja, odijavanja, vladanja. Za istinsku molitvu – koja nužno vodi susretu s Bogom, potrebna je ozbiljna priprava. Prvo treba ostaviti dolinu. Napustiti sve čime smo trenutno vezani i što nas opterečuje. A onda treba krenuti na brdo. Uspon nije lak i jednostavan.

Često se čini da sve to nema smisla. Doći će želja da odustanemo i vratimo se u dolinu u maglu svakodnevnice. Tu treba u sebi skupiti svu snagu i povjerenje i već smo na vrhu. Isus u molitvi razgovara. Razgovarati znači: govoriti i slušati. Zbog mnoštva riječi u molitvi često ne čujemo što Bog govori nama. Ako mi ne čujemo Boga može nam se činiti da On ne čuje nas i onda nam se i molitva čini uzaludnom. Isus u molitvi malo govori a puno sluša. Pokušajmo i mi tako i uspjeh neće izostati.