17.01.2010. - 2. NEDJELJA KROZ GODINU - ČUDO U KANI

Isus na svadbi. Možda u našim pobožnim promišljanjima donosimo krive zaključke. Kako je Isus uopće došao na svadbu ? Možda je trebao ostati negdje u sinagogi, moliti se i klanjati. Međutim, Isusu ništa ljudsko nije strano. On je došao da bude s nama u svim životnim situacijama i u radosti i u žalosti. Gdje je Isus tu je gozba, svadba. Marija, brižna Isusova i naša majka, prva uviđa problem mladenaca ali i prva iskazuje neograničeno povjerenje u Isusovu božansku svemoć. „ Što god vam rekne učinite ! “ Svatovi i mladenci daruju vodu. Isus tu vodu pretvara u vino. Bog ne želi učiniti čudo bez našeg sudjelovanja. I kasnije u svim trenucima djelovanja i očitovanja svoga Božanstva. Isus traži od prisutnih vjeru. Traži ono ljudsko što mi možemo dati, malo naše vode, razvodnjenje vjere i povjerenje u Njega da bi to pretvorio u ponajbolje vino životne radosti. Brak je u velikoj krizi. Velika zaljubljenost, bez istinske ljubavi, a ljubav uključuje žrtvu i odricanje, brzo ishlapi i postaje bljutava voda. Pošto smo iz svadbene dvorane, našega bračnoga života, udaljili Isusa i Mariju nema nikoga tko bi zapazio da vina ponestaje. Nema One koja bi upozorila „ Što god vam rekne učinite ! “ Usprkos sve većem nerazumijevanju, sukobima, maltretiranjima – razvodnjenosti, još uvijek ne uviđamo da trebamo Isusa i Mariju. U Kani je Isus učinio svoje prvo čudo. To čudo neprestano se događa i danas ali ne bez nas. „ Napunite posude vodom “ – nalaže Isus. Dajmo mu svoje promašaje i razočarenje a on će učiniti ostalo. No jesmo li na to spremni ? Ako nam je na vjenčanju fotograf važniji nego svećenik, restoran nego crkva, kumovi nego Marija i Isus pa što se onda čudimo posljedicama ! Brak sklopljen s Isusom i Marijom i zalijevan njihovom ljubavlju – nikada se ne može pretvoriti u vodu i ishlapiti.