16.05.2010. SEDMA VAZMENA NEDJELJA

 

Evanđelje sedme vazmene nedjelje (Ivan 17,20-26)
 

Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao što si ti „ Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! “ Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, “ ja u njima, a ti u meni “ da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.
 

Oproštajna molitva Isusova pred apostolima veoma je iskrena, otvorena i jasna. Takva molitva izriče se u doista sudbonosnim trenucima. Isus pred odlazak želi apostolima pokazati koliko ih ljubi i misli na njih. Netko bi jedva dočekao da se riješi dosadnih, napornih i malovjernih učenika i ode u svoj zasluženi mir i proslavu, no Isus postupa drugačije. Ostaje dosljedan do kraja i veoma mu je stalo da svoju dosljednost prenese na apostole. Njegova je zadnja želja da apostoli ostanu povezani u ljubavi koju daruje sam Isus a on ju je naslijedio od Oca. Jedino ljubav koja je nesebična jer dolazi od Oca može ujediniti svijet. Isus je znao da će uvijek biti podijeljenosti pa i među njegovim učenicima i zato moli i vapije za jedinstvom. Jedinstvo ne podrazumijeva uniformiranost. Dapače, različitosti obogaćuju. No različitost ne znači odbacivanje svakoga koji misli drugačije, nego spremnost na dijalog i prihvaćanje drugoga upravo zato što nije kao ja. Prihvatiti drugoga zbog toga što je i on Isusu važan znači ostvarivati Isusovu molitvu jedinstva ne samo među pripadnicima iste vjere i rase nego među svim ljudima. No da bi Isusovu molitvu sproveli u djelo i mi moramo zauzeto moliti da drugi u nama prepoznaju Isusa.