22.05.2011. PETA VAZMENA NEDJELJA

 

Iz Evanđelja po Ivanu: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: Idem pripraviti vam mjesto? A kamo ja odlazim znate put. Ja sam put istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Kaže mu Filip: “Gospodine pokaži nam Oca i dosta nam je“. “Ja i Otac jedno smo!“

                Braćo i sestre!
 

Ove navedene rečenice okosnica su današnjeg Evanđelja. Isusov oproštaj prije Uzašašća i Filipova molba da vidi Oca. Apostoli su uznemireni zbog najave Isusovog odlaska, povratka Ocu, zato ih Isus tješi. Ja idem pred vama da vam pripravim mjesto. Ja sam tamo već bio i meni je sve poznato ali vama nije zbog toga ja idem prvi da bi vi kasnije mogli doći za mnom. Kada dođe vrijeme doći ću po vas da i vi budete gdje sam ja. Jer ako ostanem s vama na zemlji vi nećete imati kuda doći. Tu je odgovor i na naša pitanja što se događa nakon smrti? Kamo to duša odlazi kad se rastane od tijela. Za tijelo nam je posve jasno. Vraća se zemlji od koje je nastalo, materiji, prahu od kojeg smo sazdani.

 

Ali ono što čovjeka čini čovjekom to je njegova duša koja se ne raspada. Ona se vraća svome stvoritelju. Ona duša koja je za zemaljskog života prepoznala i prihvatila Isusa Krista kao svoj put, svoju istinu i svoj život tim putem po istini ulazi u život vječni s Bogom. Ona duša koja je sve podredila prahu zemaljskom odlazi u prah,u ništavilo. Filipovo traženje da vidi Oca tipična je ljudska želja i potreba za čudom. Isus ga ne prekorava nego žalostan objašnjava. Tko je vidio mene vidio je i Oca. Ja i Otac jedno smo. Ne postoje dva Boga. Ja sam utjelovljeni Bog. Ja sam u Ocu i Otac u meni. Pa to pokazuju i moja djela. Njima vjerujte pa ćete i vi činiti čudesa. Vjera je milosni dar Božji za kojega treba neprestano moliti. Bez vjere život je promašaj a u vjeri i promašaji postaju spasonosni.