Svi smo mi tražitelji. Osjećamo da je život ispred nas i da nam je ići za njim, da se sunce ponekad sakrije iza oblaka i da ga treba tražiti i čekati, da je sreća negdje zakopana i da treba marljivo kopati da bismo je našli. Negdje duboko u sebi osjećamo da je zakopan neki biser koji treba iskopati da bi nam u životu sve uspijevalo. Tražimo kako da kupimo dobar stan, sazidamo kuću, nabavimo novi namještaj, kako da djecu čestito odgojimo, da nam uspije brak, kako da se poduzeće počne naglo razvijati, da nam domovina bude puna blagostanja i blagoslova. Tražimo nova otkrića u kemiji i fizici, pišemo nova znanstvena i književna djela, tražimo najbolju inspiraciju za neku sliku, pjesmu, za kulturni događaj i za dobar nastup.

Tražimo nove snage, ljude koji će nas voljeti i s kojima ćemo moći živjeti u miru. Htjeli bismo imati uza se one kojima bismo mogli sve ispričati i koji neće pretraživati sjenovite predjele duše. Tražimo one koji će nam sve praštati, koji će nas razumjeti. Tražimo da se o nama čuje, htjeli bismo da nas ljudi poštuju, voljeli bismo da nas susreću i pozdravljaju kao poznate ljude. Tražimo povećanje mirovine, veću plaću, jeftiniju robu, više sloge i razumijevanja među nama.

Na kraju, u svojoj dubini mi smo i Bogotražitelji. Gdje je Bog, zašto se ne javi, zašto me ne izvuče iz ove bolesti i ove pogibelji, zašto me Bog nije prije upozorio da ne padnem u zlo koje me zadesilo, zašto Bog dopušta da umiremo, zašto dopušta rat, zarobljeništva, da nam ljudi nestaju, da im ne znamo za grob, zašto dopušta da tolika djeca pogibaju već u utrobama majki, zašto su neobrađena tolika polja, zašto smo nemoćni i maleni? Tražimo Boga, jer osjećamo da već jest u nama. Ne bismo mu vikali i vapili kad ne bismo već prije čuli njegov glas koji želi da ga potražimo. Bog je tu, javlja nam se, zato ga i tražimo. Ne bi ti Boga tražio da ga već davno nisi našao -upozorio nas je sv. Augustin.

Neki ga traže u ezoterijskim i magijskim praksama, u ateizmima, u novcu i bogatstvu, u slavi, društvu i gozbama. Neki drugi u religijama, u svojoj vjeri, a kršćani u Crkvi. On se ukorijenio u sve nas i zato ga tražimo. Tri kralja su prije dvije tisuće godina prepoznala po znakovima neba da se ima joditi Kralj. U kronikama Kineskog carstva Čou piše da se za vrijeme dinastije Čou ima roditi na Zapadu veliki kralj čije će svjetlo obasjati kraljevsku palaču Kine.

Sibile su na Zapadu govorile o tom da se ima na Istoku roditi veliki Kralj, Spasitelj svijeta. Vergilije i Ciceron također su govorili o novom dobu, koje će započeti s velikim Kraljem koji će se roditi u izraelskoj zemlji. Stari su narodi imali u svojim predajama slutnju i znakove da se u Izraelu treba roditi neki veliki Čovjek, koji će biti najmudriji Čovjek svijeta i koji će pobijediti svako zlo, te će se zvati Spasitelj. Zato su trojica mudraca krenula iz raznih zemalja, iz Afrike, sa Dalekog i Bliskog istoka, da ga traže. Rodili su se, rekao bi naš narod, pod sretnom zvijezdom, koja ih je dovela do Isusa. Našli su ga u Betlehemu, ali su bili obaviješteni neka se drugim putem vrate u svoju zemlju, kako Herod ne bi doznao gdje je Isus i dao ga ubiti.

Mnoštvo ljudi je neka zvijezda dovela do toga da budu kršćani, da u crkvama pronađu jaslice i ožive betlehemski događaj, da budu kršteni, dođu za stol toga Isusa iz Nazareta, da budu njegovi učenici. I nama govori nutarnji glas da se vratimo drugim putem u svoju zemlju i svoju kuću, kako ne bi u nama Isus izgubio mjesto, i kako mi ne bismo izgubili Isusa. Vratiti se drugim putem znači obratiti se, postajati svaki dan bolji, drugačiji, humaniji.

I nas je obasjalo Sunce sa istoka. Stigla je Radosna vijest da se na istoku, u izraelskoj zemlji, rodio Mesija, to znači otkupitelj čovječanstva. Znamo da nismo na ovom planetu sami, da je s nama Bog i da ne možemo potonuti. Znamo da čovjeku ne mogu pomoći nikakve magijske i ezoterijske sile, da je uzalud vraćati se religijama, jer one su prošle. Isus je ispunio ono što su ljudi u religijama željeli, on je donio ono što religije ne mogu dati.

Treba se okrenuti prema Isusu iz Nazareta, treba se samo njemu pokloniti, treba pronaći mjesto gdje on stanuje i tu ostati uz njega. On je sebi napravio mjesto stanovanja, a to je Crkva. On stanuje u Crkvi i u srcima onih koji su kršteni u njegovo ime i koji mu vjeruju.

Jesi li ti ikada tražio Isusa Krista? Jesi li ikada proučavao njegove riječi u Svetom pismu, jesi li ikada razmišljao o djelima koja je on činio? Jesi li svjestan da je on zaista povijesna osoba, da je zaista jedinstven i drugačiji od svih ljudi čovječanstva, i da je on stoga jedina nada i jedina vrata prema životu koji nitko ne može oduzeti?

Pođi za svojom zvijezdom! Pođi za onim čemu su te naučili mudri ljudi u tvome životu, čemu su te naučili roditelji, i čemu te uči zdrav razum da razdijeliš dobro od zla i da uđeš u svjetlo.

                                                 Dr. Tomislav Ivančić, "Oaza života"