10.01.2010. KRŠTENJE ISUSOVO

Na početku došašća vapili smo s prorokom Izaijom: „ O, da razdreš nebesa i siđeš “. Na završetku Božićnog ciklusa s Isusom na rijeci Jordanu gledamo, otvorena nebesa, Duha Svetoga gdje silazi nad Isusa u obliku goluba, i čujemo glas Očev – „ Ovo je Sin moj ljubljeni “! Time su ispunjena proroštva. Sam Bog sišao je k nama, kao EMANU – EL = S NAMA BOG. Spominjući se Isusova krštenja razmislimo i o tajni našega krštenja. Po krštenju postajemo djeca Božja : „ Ovo je sin moj, kći moja ljubljena “. Pomazanje svetim uljem označava primanje Duha Svetoga : „ Svemogući Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, oslobodio te grijeha i nanovo te rodio iz vode i Duha svetoga. On te maže krizmom spasenja da se pribrojiš njegovu narodu …. “! Bijela haljina na krštenju označava umiranje starog čovjeka , grešnika, a oblačenje novog čovjeka po Isusu Kristu. Nakon krštenja na Jordanu Isus započinje javno djelovati. Ispunjava volju Očevu. Ne pripada više sebi nego Ocu. Krštenik također prima na se obavezu da bude svjedok Isusa Krista u vremenu i prostoru. Djeca po svojim roditeljima ostvaruju tu zadaću, a odrasli krštenici osobnim zalaganjem i življenjem po vjeri.