|
|
-
01.01.Osmina
Božića - svetkovina sv. Bogorodice Marije i Nova godina
-
-
 Ti
svako dobro počinješ i dovršavaš!
-
Ne znamo što
nas u novoj godini može snaći, ali snagom današnje liturgije i
po primjeru Bogorodice možemo u svakoj novoj situaciji uvijek
iznova tražiti i prihvaćati volju Božju za nas osobno i za naše
najdraže. Neka nam u tom smislu svima bude sretna nova godina!
-
U misnim
molitvama i čitanjima danas se isprepliće slavljenje Marijina
bogomaterinstva i vjerničko gledanje na početak nove građanske
godine. Kad je rimska država odredila da građanska godina ima
počinjati u siječnju, s vremenom su pogani Rima uveli na početku
siječnja svetkovinu boga Janusa o kojem su vjerovali da ima dva
lica. Kršćani Rima činili su u te dane pokoru i postili da dadnu
izraz svojoj vjeri kako miran građanski život i duhovna dobra u
toku godine osigurava Bog istiniti. Sačuvana je jedna
Augustinova propovijed u kojoj ovaj biskup rimske kulture ističe
da pogani o Novoj godini idu u kazalište a kršćani u crkvu; oni
se opijaju a kršćani poste. Rimska crkva uvela je s vremenom
blagdan Marijina bogomaterinstva na osminu Božića da istakne
vjeru u Božju prisutnost u ljudskoj povijesti. Blagdan se zvao
"Spomen (natale) sv. Marije". Kad su kršćani Rima od braće s
istoka uzeli Veliku Gospu kao glavni Marijin spomen u liturgiji,
ovaj je blagdan pao u zaborav pa se 1. siječnja slavila samo
Osmina Božića. Godine 1931. katolici svijeta slavili su 1500.
obljetnicu efeškog sabora na kojem je definirana dogma o
Marijinu bogomaterinstvu. Tom zgodom papa je uveo posebni
blagdan Marijina materinstva koji se imao slaviti 11. listopada.
Prilikom saborske liturgijske obnove dokinut je blagdan Marijina
materinstva 11. listopada a obnovljena svetkovina Marijina
materinstva na osminu Božića. Trag dvostrukog slavlja ostao je u
misi. U zbornoj ističemo da je Bog plodnim djevičanstvom
Marijinim dao ljudskom rodu vječno spasenje i molimo da (i u
ovoj godini) iskusimo njezin zagovor. U darovanoj je istaknuto
da Bog "svako dobro počinje i dovršava". U prvom čitanju imamo
starozavjetni blagoslov svećenika narodu koji savršeno odgovara
početku nove godine. Drugo čitanje i evanđelje ističu Marijinu
ulogu u utjelovljenju Sina Božjeg. Hrvatska božićna pjesma
"Narodi nam se kralj nebeski" divno povezuje božićno otajstvo,
Marijino materinstvo i ulazak u novu građansku godinu.
Neka pogled svoj svrati na te i mir ti donese (Br 6,22-27)
Prvo čitanje "kanonizira" novogodišnje raspoloženje koje nije
potrebno prigušivati dok slavimo svete tajne. Mojsije određuje
kako veliki svećenik Aron i ostali svećenici imaju u svečanim
zgodama blagoslivljati liturgijsku zajednicu. Za razumijevanje
ovog čitanja nužno je podsjetiti na biblijsko učenje o
blagoslovu - ljudskom i Božjem. Blagoslov je čin darivanja i sam
dar. U Bibliji postoji prosni i hvalbeni blagoslov. Kad otac
blagoslivlja prvorođenca i drugu svoju djecu, daje im sve što
ima i prosi od Boga životnu sreću. Kad vjernik blagoslivlja Boga
za dar izlaska iz ropstva u obećanu zemlju, za kruh svagdašnji,
rodnu godinu i zdravu kućnu čeljad - ispovijeda svoju ovisnost
od Boga i zahvaljuje za sve što ima i što jest. Svećenički
blagoslov dobiva vrijednost iz Božje odredbe da određeni
pripadnici vjerske zajednice služe braći i sestrama predvodeći
bogoslužje, proseći od Boga milost za vjernike i sve ljude te
svjedočeći duhovne vrijednosti u povijesnom materijalnom
svijetu. Starozavjetni i novozavjetni vjernici traže od svojih
svećenika blagoslov za sebe kao osobe, za svoje domove, polja i
pothvate uvjereni da ljudsko zalaganje bez Božjeg blagoslova
samo ne garantira sigurnu budućnost i miran život među
ljudima.Naše današnje čitanje je blagoslovna molitva za
materijalno blagostanje i sveopći mir. Snagom hebrejskog
paralelizma "neka te blagoslovi" isto je što i "neka te čuva".
Svjetlo lica Božjeg isto je što i njegova milost, odnosno
saveznička naklonost (hesed). Kad Gospodin na pojedinca ili
cijelu zajednicu svraća svoj pogled, tada se među ljude vraća
mir. Mir u Bibliji nije samo odsutnost agresije od strane
susjeda ili tuđe armije. Šalom-mir je i unutarnje zadovoljstvo,
smisao ljudskog djelovanja i življenja. Zato pape posljednjih
godina predlažu katolicima i svim ljudima da Novu godinu slavimo
kao svjetski dan mira. Tema ovogodišnjeg svjetskog dana mira je
"Poštivati manjine da se izgradi mir". Mi obični ljudi skloni
smo mišljenju da svjetski mir ovisi od političara i generala
velikih i malih država svijeta. Sabor uči da se to ipak tiče
svakoga od nas: "Budući da je ljudska volja nestalna i ranjena
grijehom, ostvarenje mira traži trajno svladavanje strasti i
budnost zakonite vlasti... Za izgradnju mira bezuvjetno je
potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i
njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je
mir plod također ljubavi koja ide dalje od onoga što može
izvesti pravda... Stoga se svi kršćani usrdno pozivaju da se
'provodeći u život istinu u ljubavi' (Ef 4, 15) ujedine sa svim
doista mirotvornim ljudima da bi izmolili i izgradili mir" (GS
78).
-
Pripjevni
psalam iza prvog čitanja je zahvalna pjesma Izraelaca nakon
žetve (Ps 67), ali je mogao biti upotrebljavan i kao molitva za
uspjeh ljudskog rada. Božji blagoslov nad vlastitom obitelji i
zajednicom vjernici uzimaju kao znak spasenja dostupnog svim
narodima: "Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas... da bi sva
zemlja upoznala putove svoje, svi puci tvoje spasenje!" Ovo je
vjernička zahvalna konstatacija a ujedno i prošnja. Ovdje
donosimo tekst svečanog blagoslova na kraju mise, koji je
također na liniji novogodišnjeg ljudskog i vjerničkog
raspoloženja: Bog, izvor i počelo svakog blagoslova,obasuo vas
obiljem svoje milostii u novoj godini čuvao žive i zdrave. Ameh!
Dao vam postojanu vjeru, nepokolebljivu nadu,strpljivost i
ustrajnu ljubav. Amen! Darovao vam u životu i radu mir, u
molitvi uspjeh, na kraju život vječni. Amen! U prvom čitanju,
pripjevnom psalmu i završnom blagoslovu naziremo vjernički stav
početkom nove građanske godine: ni strah ni neodgovorno
zatvaranje očiju pred problemima nego pouzdanje u Boga koji
traži da ozbiljno računamo s njime i u novoj godini.
-
Odasla Sina
da primimo posinstvo (Gal 4, 4-7)
Ovaj kratki odlomak i izraz "potomak Davidov po tijelu" u Rim 1,
3 su jedina dva mjesta kod Pavla gdje se spominje Isusova Majka
- i to neizravno. "Od žene bi rođen" više govori o Sinu nego o
Majci: postao je pravi čovjek, podložan svemu što ljudi u životu
doživljavaju i mogu doživjeti. U neposrednom kontekstu Pavlu je
važno pokazati Galaćanima da je Isus postao podložnik Zakona,
ispunio propise Zakona i okončao starozavjetnu ekonomiju
spasenja. Galaćani su naime bili zastrašivani od strane
pokrštenih Židova da nije dovoljno biti vjernički krštenjem
ucijepljen u Krista raspetog i uskrslog nego da treba i dalje
obdržavati starozavjetne disciplinske propise. "Da primimo
posinstvo". Iz grčke i rimske pravne prakse o posinjenju, kojim
tuđe dijete postaje punopravni baštinik roditelja koji ga
usvajaju, Pavao objašnjava nov odnos krštenika prema Bogu.
Životno pridruženi Sinu koji nas je na krštenju opečatio Duhom (usp.
Ef 1, 1314), ostajemo Bogu zauvijek dragi. Možemo u molitvama
tepati Bogu "Abba - Tata", kao što je sam Isus molio. Iako piše
vjernicima koji ne znaju aramejski, Pavao ovdje prenosi Isusovu
izvornu riječ, jer je ovlašten i zadužen učiti da proslavljeni
Krist proteže na sve krštenike svoj jedinstveni odnos prema Ocu
nebeskom. Svjesni ovog posinstva, koje nam je omogućeno
Marijinim bogomaterinstvom, ulazimo vedro u novu godinu.
Prebiraše ih u svom srcu (Lk 2, 16-r21)
S ovim događajem iz Lukina evanđelja susreli smo se na misi
zornici na Božić. Onda je on bio utkan u našu misu kao događaj
poklona siromašnih i zapostavljenih pastira novorođenom Dječaku
koji je Evanđelje, Gospodin i Spasitelj svih ljudi. Danas nam
liturgija u istom događaju pokazuje Mariju kao onu koja "u sebi
pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svom srcu". Za
"događaje" stoji u grčkom izvorniku ta remata, što doslovno
znači "riječi", ali se u novozavjetnom grčkom pod tim misli
događaji objave, i to konkretni, u kontekstu prikazani događaji
objave. Uočimo imperfekt koji je prošlo trajno vrijeme:
pohranjivaše, prebiraše. Kao ograničena ljudska osoba, koja je
morala napredovati u svijesti o samoj sebi i o događajima svoga
života, Marija je vjernički pamtila svete događaje i o njima
razmišljala u srcu. "Srce" je u Bibliji unutarnje intelektualno
središte čovjeka, njegovo najplemenitije i najintimnije "ja".
Ponekad srce označuje i savjest, jer u SZ ne postoji riječ
"savjest" (novozavjetni pisci - osobito Pavao - preuzeli su je
iz grčkog pučkih filozofa stoika). Ovo znači da je Marija sebe
gledala i preslagala u svjetlu objave. Iz svake nove životne
situacije pitala se, što od mene ovdje i danas očekuje Bog.
Osjećala se u savjesti vezanom da postupa onako kako za nju
slijedi iz događaja objave. Nije odmah unaprijed znala volju
Božju za sebe, Josipa i Dječaka nego ju je morala tražiti
molitvom i razmišljanjem. Takvo Marijino vjerničko raspoloženje
izvrsno nam pomaže pri vjerničkom ulasku u novu godinu.Ne znamo
što nas u njoj može snaći, ali snagom današnje liturgije i po
primjeru Bogorodice možemo u svakoj novoj situaciji uvijek
iznova tražiti i prihvaćati volju Božju za nas osobno i za naše
najdraže. Neka nam u tom smislu svima bude sretna nova godina!
-
IZVOR: KTA/KNI
-
|
|
