Peta vazmena nedjelja (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

KOMENTAR: Proslava u muci

Dječice zapovijedam vam da ljubite jedni druge. Današnje Evanđelje nastavak je događaja posljednje večere i pranja nogu. Da bi mogli barem donekle razumjeti sav slijed događaja moramo posljednju večeru, muku, smrt i uskrsnuće staviti u jednu jedinstvenu cjelinu: Proslava Oca u Sinu i proslava Sina u Ocu. Zato je to „slavna Muka“. Otac se proslavio u Sinu tako što je u Sinovoj žrtvi pokazao kakac je Otac prema svim ljudima. Spreman je žrtvovati ono najveće što ima, vlastitog Sina – za naše spasenje. Isus se proslavio jer je pokazao tim činom ljubavi i poslušnosti koliko ljubi Oca i koliko ljubi nas. No Isusova muka i smrt na križu naša je proslava. Isus je pokazao koliko mi vrijedimo za njega i njegova Oca. Vrijedni smo krvi Kristove koja je za nas prolivena. To osvjetljuje naše križne putove, naše boli i trpljenja u životu.

Često se pitamo zašto moramo nekada i strašno trpjeti. Sve te muke također su pod znakom proslave. Što su teži križevi i veće trpljenje i proslava je veća. Sveti Pavao zato je zapisao: „ S njime, Kristom, zajedno trpimo da zajedno s njime budemo i proslavljeni“. Isusa patnja i križ nisu udaljili od Oca nego naprotiv još više, ako se tako može reći, zbližili. Nas ljude često u kušnjama križeva spopada napast da osuđujemo Oca: kako je to mogao dopustiti, zašto baš na mene dolazi nevolja, bolest, siromaštvo, patnja svake vrste. I sam Isus je s križa vikao: „Bože moj, zašto si me ostavio?“ Bio je to krik Čovjeka patnika.

U tom kriku ljudska je narav otkupljena, čovjek je spašen i svijet je oslobođen okova đavolskih. Jedino potpuno predanje rađa uskrsnućem a potpunog predanja nema bez istinske ljubavi. Zato Isus dar posljednje večere ne daje samo apostolima nego zapovijeda i svima nama: Ljubav, ljubav u punom povjerenju prema Ocu.  Jedino ljubav pobjeđuje, jedino ljubav oživljava od smrti, jedino ljubav ne prestaje jer: BOG JE LJUBAV!