Treća nedjelja kroz godinu (C)

NEDJELJNO EVANĐELJE Početak svetog Evanđelja po Luki
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret,gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On rastvori knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Živa je Riječ Božja i djelotvorna

Čitanja današnje nedjelje govore o važnosti Pisma, Biblije za život vjernika. Povratak Izraelaca iz babilonskog ropstva ne iziskuje samo materijalnu obnovu građevina i svekolikog ustroja života nego prvenstveno duhovnu obnovu. Zbog toga veliki vjerski vođe, Ezra i Nehemija okupljaju narod i na razvalinama njihovih gradova čitaju sveto Pismo, Toru, koju su uspjeli pomno sakrivati i sačuvati za vrijeme ropstva. Narod, slušajući Riječ Božju pada u zanos, plače od radosti i ganuća i svečanome zavjetuje svojim poklikom: „AMEN, AMEN!“, da će od sada tu Riječ čuvati kao najveću svetinju. Poznato nam je iz ne tako davne prošlosti kako su komunisti, osobito u tadašnjoj Rusiji, progonili sve vjernike, napose svećenike i nastojali spaliti svete knjige i Sveto Pismo i tako zatrti svaki pisani trag o Bogu. No upravo u tim progonima pokazali su se istinski vjernici koji su Bibliju sakrivali, čuvali i sačuvali, mnogi po cijenu vlastitog života, kao jedinu dragocjenost (Istiniti roman Sergeja Kurdakova: „Oprosti mi, Nataša!“) I današnje Lukino Evanđelje pokazuje koliko mu značenje pridaje sam autor. Prvo je istraživao, propitivao se među živućim svjedocima, očevicima Isusova nauka i djelovanja a onda je sve to veoma brižno napisao i tako vjerodostojnu knjigu povjerava svome učeniku Teofilu da ju proučava, prihvati i po njoj živi. Sve te svjedoke Luka naziva: „očevicima i slugama Riječi.“ Danas je to Crkveno učiteljstvo na čelu sa svetim Ocem i biskupima. No čuvari Riječi su i roditelji kojima je osnovna zadaća uz brigu za tjelesni rast i zdravlje djece na prvom mjestu skrb za duhovni rast i moralno zdravlje vlastite djece. Luka opisuje Isusov dolazak u njegov zavičaj. Već je veoma poznat i glas o njemu proširio se među narodom. I što on čini? Ulazi u sinagogu(židovsku crkvu) uzima sveti tekst (Bibliju) čita i tumači. „Danas vam se ispunilo ovo pismo što vam još odzvanja u ušima.“ Temelj Isusova nauka je Riječ Božja, Sveto Pismo, i zato je autentičan. Danas u šumi zvukova i riječi treba prepoznati Riječ Božju jer ljudska je riječ prevrtljiva i obmanjujuća a jedino je Božja Riječ živa i djelotvorna. I mi navjestitelji i poslužitelji i vi slušatelji vratimo se Riječi Božjoj da hodimo u istini.