Trideseta nedjelja kroz godinu (B)

Čitanje svetog Evanđelja po po Marku

 U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim. Riječ Gospodnja.

 

KOMENTAR: Očima vjere vidjeti, odvažiti se i krenuti za Isusom…

 U evanđelju slušamo o slijepom prosjaku Bartimeju kojeg je Isus izliječio. Moji vjeroučenici, a vjerojatno i mnogi odrasli zamjećuju tek čudo ozdravljenja očinjeg vida i to jest čudo ali mnogo je veće čudo ozdravljenje duše pod vidom  obraćenja. Što se zapravo dogodilo ? Isus izlazi iz Jerihona, a Bartimej, koji uz cestu prosjači, dovikuje mu: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Ljudi ga hoće ušutkati, ali on viče još jače, jer makar on kao slijepac ne vidi tjelesnim očima,  on već gleda duhom te u Isusu prepoznaje  Mesiju, „Sina Davidova“.

 Dakle on vidi ono što mi zdrava vida ne želimo vidjeti – vidi da je Isus svjetlo ,nada , zdravlje, pomoć ,Spasitelj ,Bog. I on viče, ne boji se jer ima vjere. Ne sluša one koji si uzimaju za pravo ušutkivati ga. Kako nam je to poznato i danas smo svjedoci mnogih koji nas svakodnevno ušutkavaju opravdavajući to frazom: “VJERA JE PRIVATNA STVAR“  Bartimej viče i moli. Ovom glasnom molitvom on poručuje da vjera nije samo privatna stvar i da se ne može zabraniti javno iznošenje vjerskih stavova i opredjeljenja. Ugledajmo se u Bartimeja – čovjeka kojem  vjera  ne daje da šuti, koji je  siguran je da će u Isusu naći spasenje.  

 Toliko za Isusom teži, da čim ga Učitelj pozva, a on odbacuje ogrtač i dolazi k Isusu. Gospodi ga upita: „Što hoćeš da ti učinim?“, a on će: „Učitelju moj, da progledam“. Dijalog je kratak, ali značajan. U njemu je izražena Isusova svemogućnost i Bartimejeva vjera. U susretu tih dviju sila zbiva se čudo: „I odmah progleda!“  Vjera čini da vidi, da  otvori  oči. No već prije  VJERA čini da se ne boji. No tu nije kraj, Bartimej nije otišao kući, Bartimej nije ni krenuo za slavom, nije se naslikavao sa moćnicima ovog svijeta ON je krenuo ZA ISUSOM. 

 A sada mi – što mi VIDIMO u ovom događaju. Vidimo li snagu naše vjere? Koliko nam pomaže vjera, da uistinu postanemo oni koji “vide”? Imamo li hrabrosti glasno i jasno zatražiti Isusa da ozdravi našu dušu, imamo li hrabrosti krenuti za njim i što je još važnije ostati s njime ne samo u trenucima dok čini čuda nego i poput Majke Marije i Ivana ispod križa. (Marica Celjak, vjeroučiteljica)