Gradnja današnje crkve
Početak novoga razdoblja u povijesti župe
Današnja župna crkva svete Jelene Križarice u Zaboku jedan je od najvažnijih sakralnih i povijesnih spomenika grada. Njezina gradnja krajem 18. i početkom 19. stoljeća označila je novo razdoblje u životu župe i razvoju samoga Zaboka.
Stara crkvica na Popovu brijegu tijekom vremena postala je dotrajala i premalena za potrebe župne zajednice. Nakon potresa 1775. godine, koji ju je dodatno oštetio, sve se ozbiljnije razmišljalo o podizanju nove, veće i sigurnije crkve.
Za njezinu je gradnju odabrano pristupačnije mjesto, uz prometnicu i nedaleko od župnoga dvora.
Grof Sigismund Vojković i početak gradnje 1782. godine
Posebnu ulogu u podizanju današnje crkve imala je plemićka obitelj Vojković od Klokoča, koja je bila povezana s pokroviteljstvom nad zabočkom župom.
Gradnju je potaknuo grof Sigismund Vojković, uz sudjelovanje drugih članova obitelji, osobito Josipa Vojkovića, te potporu župne zajednice.
Radovi su započeli u proljeće 1782. godine, za vrijeme župnikovanja Lovre Kocijančića.
Prema povijesnim zapisima, gradnja je u početku napredovala vrlo brzo. Već do kraja srpnja iste godine bili su podignuti svetište, sakristija, oratorij – prostor za molitvu iznad sakristije – te znatan dio zidova crkve.
Bio je to velik graditeljski pothvat za tadašnji Zabok, koji je zahtijevao znatna sredstva, organizaciju radova i dugogodišnju potporu crkvenih patrona.
Prve godine gradnje i uređenje unutrašnjosti
Iako je početak gradnje bio uspješan, dovršavanje nove crkve odvijalo se postupno.
Do 1786. godine bio je izgrađen glavni prostor crkve s pjevalištem, ali je građevina još uvijek bila privremeno pokrivena slamom.
Uređena je propovjedaonica, a iz stare crkvice na Popovu brijegu prenesen je oltar svetoga Nikole.
Taj prijenos imao je i simbolično značenje jer je povezivao staru župnu crkvu, u kojoj su se okupljali prvi naraštaji zabočkih župljana, s novom građevinom koja je postupno preuzimala ulogu središta vjerskoga života.
Unutrašnjost se nastavila uređivati tijekom sljedećih godina, a nabava novih oltara i crkvenoga namještaja ovisila je o raspoloživim sredstvima.
Izgradnja zvonika 1802. i 1803. godine
Posebno važna etapa gradnje započela je 1802. godine, kada su započeli radovi na podizanju zvonika.
Zvonik je dovršen 1803. godine, a na njegov je vrh postavljena ukrasna jabuka s križem.
Time je crkva dobila jedno od svojih najprepoznatljivijih arhitektonskih obilježja, koje je tijekom vremena postalo važnim dijelom vedute Zaboka.
Zvonik nije imao samo graditeljsku i ukrasnu vrijednost. Zvona su pozivala vjernike na bogoslužje, označavala važne trenutke crkvene godine te pratila svakodnevni život stanovnika.
Dovršetak glavnih radova 1805. godine
Godina 1805. u povijesnoj se građi navodi kao godina dovršetka glavnih građevinskih radova na župnoj crkvi, za što je osobito zaslužan Josip Vojković.
U tom razdoblju nastavilo se i uređenje unutrašnjosti. Dotadašnji oltar svetoga Nikole zamijenjen je novim oltarima posvećenima svetom Valentinu i Blaženoj Djevici Mariji.
Premda je crkva tada već bila građevinski oblikovana, njezino opremanje i dovršavanje pojedinih dijelova nastavilo se tijekom sljedećih desetljeća.
Zato se u povijesnim prikazima spominje više godina povezanih s dovršetkom crkve. One se odnose na različite faze njezine izgradnje i uređenja.
Crkvena zvona, orgulje i daljnje opremanje
Godine 1820. na zvoniku su se nalazila dva zvona prenesena iz stare crkvice. Župljani su tada prikupljali sredstva za nabavu novoga zvona i obnovu postojećih.
Poseban korak u razvoju liturgijskoga i glazbenoga života župe učinjen je 1824. godine, kada su zajedničkim sredstvima nabavljene orgulje.
Prema povijesnim zapisima, pretpostavlja se da su orgulje kupljene od Župe Gornja Stubica, a za njihov popravak bilo je potrebno osigurati dodatna sredstva.
Nabava orgulja svjedoči o nastojanju župljana da bogoslužja u novoj crkvi budu što svečanija te da crkveno pjevanje dobije odgovarajuću glazbenu pratnju.
Završni radovi i izgled crkve 1827. godine
Godine 1827. izvedeni su radovi žbukanja i bijeljenja crkve i zvonika, čime je dovršeno važno razdoblje njezina vanjskog uređenja.
Upravo se ta godina u pojedinim povijesnim prikazima, uključujući podatke Zagrebačke nadbiskupije, navodi kao završetak dugotrajnoga graditeljskog procesa.
Crkva je oblikovana u kasnobaroknome stilu, s kasnijim klasicističkim obilježjima.
Posebno se ističe ulazni portal, a iznad njega nalaze se grbovi povezani s obitelji Vojković. Oni i danas podsjećaju na važnu ulogu te plemićke obitelji u gradnji crkve.
U crkvi su bili uređeni i prostori za pokapanje članova obitelji Vojković te drugih osoba povezanih sa župom. Prema povijesnoj građi, jedna se grobnica nalazila u području svetišta, a druga uz južnu stranu crkve, s posebnim vanjskim pristupom.
Crkva kao središte razvoja Zaboka
Izgradnja nove župne crkve imala je veliko značenje i za prostorni razvoj Zaboka.
Za razliku od stare crkvice na brežuljku, nova je crkva podignuta na pristupačnijem položaju, uz važan prometni pravac.
Tijekom 19. stoljeća oko nje se postupno oblikovalo novo mjesno središte, poznato kao Pjac, odnosno plac.
Ondje su se stanovnici susretali nakon svetih misa, razgovarali, razmjenjivali vijesti i održavali međusobne veze.
U okolici crkve postupno su se razvijale kuće, prometnice i javne građevine, pa je župna crkva postala jednim od važnih prostora oko kojih se oblikovao današnji Zabok.
Trajni simbol vjere i zajedništva
Gradnja današnje župne crkve svete Jelene Križarice bila je rezultat dugogodišnjih nastojanja župnika, crkvenih patrona, dobročinitelja i brojnih zabočkih vjernika.
Od početka radova 1782. godine, preko dovršetka glavnih građevinskih dijelova 1805. i završnih zahvata 1827. godine, crkva je postupno dobivala izgled koji je postao prepoznatljivim dijelom Zaboka.
Tijekom više od dva stoljeća u njezinu su se prostoru okupljali naraštaji vjernika, slaveći euharistiju, primajući sakramente i obilježavajući najvažnije trenutke svojega života.
Danas je župna crkva svete Jelene Križarice ne samo mjesto molitve nego i vrijedan spomenik graditeljske baštine te trajni svjedok vjere, povijesti i zajedništva zabočkoga kraja.
Izvor povijesnih podataka i zahvala
Povijesni prikaz pripremljen je na temelju crkvenih zapisa i povijesne građe koju je prikupio i ustupio Branko Janjanin, kroničar zabočke župe, osobito materijala „Crkva, kapela, poklonci i raspela” te građe o povijesti Župe svete Jelene Križarice.
Zahvaljujemo gospodinu Branku Janjaninu na njegovu predanom istraživačkom radu, ustupljenim povijesnim podacima i vrijednom doprinosu očuvanju povijesne i sakralne baštine naše župe.
