Župni dvor
Župni dvor kroz povijest zabočke župe
Župni dvor Župe svete Jelene Križarice u Zaboku važan je dio njezine višestoljetne povijesti. Osim što je prebivalište župnika, on je mjesto upravljanja župom, čuvanja crkvenih knjiga i dokumentacije te organiziranja pastoralnoga života.
Povijest zabočkoga župnog dvora seže u 17. stoljeće, u vrijeme osnivanja samostalne župe. Tijekom stoljeća župa je imala nekoliko župnih dvorova, koji svjedoče o promjenama u načinu života, graditeljstvu i razvoju župne zajednice.
Prvi župni dvor u 17. stoljeću
Prema sačuvanim povijesnim zapisima, prvi župni dvor nalazio se na vlastelinskom zemljištu ispod brežuljka na kojemu je stajala stara crkva svete Jelene.
Već 1664. i 1665. godine spominje se skromna drvena zgrada namijenjena stanovanju župnika. Kuhinja i prostorija za poslugu nalazile su se u zasebnim objektima pokraj kuće.
Takav raspored odražavao je tadašnje životne prilike, kada su se stambeni i gospodarski prostori često nalazili u odvojenim građevinama.
Novi drveni župni dvor iz 1708. godine
Godine 1708. podignut je novi župni dvor, također drvene konstrukcije, ali ovaj put na kat.
Na katu su se nalazile sobe za župnika i kapelana te blagovaonica, dok su u prizemlju bili podrum i prostor za čuvanje žita.
Uz župni dvor nalazile su se gospodarske zgrade potrebne za obavljanje poljoprivrednih poslova. Župnici su se u to vrijeme dijelom uzdržavali prihodima sa župnoga zemljišta, pa je briga o gospodarstvu bila važan dio svakodnevnoga života župe.
Župnik Lovro Kocijančić i obnova župnih građevina
Sredinom 18. stoljeća stanje župnoga dvora bilo je sve lošije.
Kada je 1762. godine službu zabočkoga župnika preuzeo Lovro Kocijančić, zatekao je dotrajalu župnu kuću i gospodarske zgrade kojima su bili potrebni opsežni popravci.
Zbog teških gospodarskih prilika i siromaštva stanovništva radovi su napredovali sporo. Godine 1768. zgrada više nije bila pogodna za stanovanje, a zapis iz 1771. godine svjedoči da je župnik strahovao od svakoga jačeg vjetra zbog mogućnosti njezina urušavanja.
Unatoč poteškoćama, Kocijančić je uz pomoć župljana uspio podignuti novi katni župni dvor i obnoviti gospodarske objekte.
Na katu su bile četiri sobe i veća prostorija koju su tadašnji zapisi nazivali palačom. Taj naziv nije označavao raskošnu građevinu, nego veću prostoriju namijenjenu primanju gostiju i drugim župnim potrebama.
Župni dvor kao mjesto obrazovanja
Župni dvor tijekom 19. stoljeća imao je važnu ulogu i u obrazovanju djece.
Godine 1839. crkveni orguljaš Marko Frančina poučavao je djecu u župnikovu stanu.
U to vrijeme službe orguljaša i učitelja često su bile povezane, a župne prostorije koristile su se za poučavanje prije nego što su se razvili primjereniji školski prostori.
Taj podatak svjedoči da je župni dvor, osim vjerskoga i administrativnoga središta, bio i mjesto prenošenja znanja mlađim naraštajima.
Gospodarske zgrade i život župe
Tijekom 19. stoljeća nastavilo se uređivanje župnoga gospodarstva.
Godine 1867. izgrađene su nova staja, žitnica i vršilnica.
U radovima su sudjelovali župljani, pomažući vlastitim radom i prijevozom građevnoga materijala. Takva se pomoć u povijesnim zapisima nazivala ručnim i voznim težacima.
Župno gospodarstvo imalo je važnu ulogu u uzdržavanju župnika i održavanju crkvenih građevina, a zajednički rad župljana pokazivao je njihovu povezanost sa župom.
Izgradnja današnjega župnog dvora 1886. godine
Današnji župni dvor, četvrti po redu u povijesti zabočke župe, sagrađen je 1886. godine.
Stara je zgrada nakon dugogodišnjega propadanja i oštećenja krova tijekom zimskoga nevremena postala nesigurna za stanovanje.
Župnik Ljudevit Ivančan upozorio je nadležne vlasti na njezino stanje te su pokrenute pripreme za izgradnju nove zgrade.
Financiranje je preuzela Hipotekarna banka iz Budimpešte, koja je tada imala obveze crkvenoga pokrovitelja.
Izrada građevinskih nacrta povjerena je Milanu Luterotiju, dok je izvođenje radova preuzeo Franjo Chicco, graditelj iz Brežica.
Polaganje temeljnoga kamena i dovršetak gradnje
U svibnju 1886. godine župnik se privremeno preselio u praznu prostoriju vlastelinske krčme na trgu pokraj župne crkve.
Početkom lipnja započelo je rušenje staroga župnog dvora.
Temeljni kamen nove zgrade položen je 10. srpnja 1886. godine, na blagdan svete Amalije.
Svečanosti su prisustvovali predstavnici vlasti, župnik, graditelj i mještani. Temeljni kamen blagoslovio je župnik Ljudevit Ivančan, a nazočni su simboličnim udarcem čekića označili početak gradnje.
Radovi su brzo napredovali pa je novi župni dvor dovršen 30. listopada 1886. godine.
Veći dio troškova podmirila je Hipotekarna banka iz Budimpešte, dok su župljani pomagali radom i prijevozom građevnoga materijala.
Tako je Zabok dobio čvrstu i prostraniju zgradu, prilagođenu potrebama župnika i svakodnevnoga života župe.
Uređenje okoliša i župnoga gospodarstva
Nakon dovršetka gradnje pristupilo se uređenju okoliša župnoga dvora.
Uklonjena su stara stabla, uređeni putovi i posađeni novi voćnjaci. U dvorištu je zasađena lipa, a oko zemljišta ukrasno drveće i živica.
U vrtu su se uzgajale jabuke, kruške, breskve i vinova loza. Ispod župnoga dvora iskopan je i zdenac za zalijevanje vrta.
Župnik Ivančan posebnu je pozornost posvećivao i obnovi vinogradarskih nasada nakon što je filoksera uništila vinograde na župnom posjedu.
Ti podaci svjedoče o nekadašnjoj povezanosti župnoga dvora s poljoprivrednim i gospodarskim životom Zaboka.
Župni dvor u novijoj povijesti
Tijekom 20. i početkom 21. stoljeća župni dvor nastavio je služiti kao važno mjesto svakodnevnoga života župe.
U njemu su se obavljali administrativni i pastoralni poslovi, čuvale crkvene knjige i dokumentacija te organizirale različite župne aktivnosti.
Potresi koji su 2020. godine pogodili Hrvatsku prouzročili su i manja oštećenja župnoga dvora, dok je župna crkva pretrpjela znatno veća oštećenja.
Unatoč promjenama društvenih prilika, župni dvor zadržao je svoju temeljnu namjenu i važnost za župnu zajednicu.
Mjesto susreta i kontinuiteta župnoga života
Župni dvor nije samo povijesna građevina nego i mjesto koje povezuje prošlost i sadašnjost zabočke župe.
Od prvih skromnih drvenih kuća u 17. stoljeću do današnje zgrade iz 1886. godine, njegova povijest svjedoči o nastojanjima župnika i župljana da osiguraju primjerene uvjete za život i djelovanje župne zajednice.
Kroz više od stoljeća postojanja današnjega dvora izmjenjivali su se župnici, mijenjale društvene okolnosti i razvijao grad Zabok, ali je župni dvor ostao važno središte župnoga života.
Zajedno sa župnom crkvom svete Jelene Križarice čini vrijedan dio crkvene, graditeljske i povijesne baštine Zaboka.
Izvor povijesnih podataka i zahvala
Povijesni prikaz pripremljen je na temelju crkvenih zapisa i povijesne građe koju je prikupio i ustupio Branko Janjanin, kroničar zabočke župe, osobito materijala „Crkva, kapela, poklonci i raspela” i građe „Vjekopisi Župe Zabok”.
Zahvaljujemo gospodinu Branku Janjaninu na njegovu predanom istraživačkom radu, ustupljenim povijesnim podacima i vrijednom doprinosu očuvanju povijesne baštine Župe svete Jelene Križarice u Zaboku.
