Deseta nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedili oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: NEOPROSTIVI GRIJEH

Često stojimo zbunjeni pred činjenicom slušanja ovoga teksta. Stalno govorimo o Božjoj ljubavi a sada najednom grijeh i to neoprostivi. Ne pobija li Isus samoga sebe i ne oduzima li nebeskom Ocu slobodu opraštanja?

1.Čovjek je prestao vjerovati da postoji grijeh. Postoje možda neka kaznena djela ako te uhvate i osude, ali po našim sudovima tu nema opasnosti.

2.Bog oprašta svaki grijeh za koji se čovjek iskreno kaje i trudi se popraviti zlo načinjeno grijehom.

3.Grijeh protiv Duha Svetoga podrazumijeva stav potpune i konačne oporbe protiv Krista, unatoč očiglednim djelima koja pokazuju da je Bog u njemu i da je on u Bogu. Ta djela povezivati s  poglavicom đavolskim najveća je pogrda Boga. Takav čovjek svjesno i namjerno ne želi oproštenje i ne kaje se za svoj grijeh pa prema tome ni Bog ne može na silu oprostiti.

Drugi dio Evanđelja objašnjava Isusov stav prema obitelji. On veoma poštuje i cijeni obiteljsko zajedništvo ali na prvo mjesto stavlja novu obitelj a to su svi oni koji prihvaćaju Oca nebeskoga za svoga Oca. Takvima je onda Isus i brat i sestra i majka jer je stvoreno duhovno obiteljsko zajedništvo koje nadilazi krvnu povezanost. No u to zajedništvo ne može ući nitko tko ne poštuje oca i majku, brata i sestru i u konačnici svakoga čovjeka.

Čovjek ranjen grijehom već u samim počecima ranjava i svetost obitelji i svetost bračnog zajedništva zato Isus „iscjelitelj“ od grijeha zadaje smrtnu ranu Zavodniku i rušitelju zajedništva, uzdiže obiteljske i rodbinske odnose na čvrstu ukorijenjenost u Ocu nebeskom, od kojega dolazi svako očinstvo i majčinstvo.

Dakle: Isus ne odbacuje obitelj nego ju posvećuje Bogu i njegovu zajedništvu jer samo u njemu obitelj i može opstati i biti preslika nebeskog Presvetog Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.