Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – ni jedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“ i odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo „od mrtvih ustati“. Riječ Gospodnja.
Komentar: Današnje prvo čitanje i Evanđelje u uskoj su vezi. Bog stavlja Abrahama na kušnju tražeći od njega da žrtvuje svoga sina Izaka. Kušnja nije radi Boga nego Abrahama. Bog poznaje Abrahama u dušu i znade unaprijed što će i kako učiniti ali Abraham ne poznaje samoga sebe. Istina da je poslušao Božji glas i napustio svoju zemlju pošavši u nepoznato. Istina da je Bog ispunio svoje obećanje i darovao mu sina u starosti. Sve to Abraham zna ali ne može ni zamisliti da bi Bog od njega tražio toliku žrtvu da ubije vlastitog sina. Pa ipak, Abraham spoznaje da je dijete Božji dar i da darivatelj ima veće pravo nad darom nego on sam. Zato pristaje na žrtvu i potpuno se prepušta volji Božjoj. Nagrada je velika. Prvo Bog ne može dopustiti žrtvovanje čovjeka i zato je tu janje, zamjenska žrtva.
Drugo nagrada je brojno potomstvo kojemu i mi pripadamo po vjeri. Abraham u potpunosti vjeruje Bogu i On ga blagoslivlja i nagrađuje. Isus je potpuno podložan volji Božjoj i zna da Otac od njega traži žrtvu križa i smrti. On je spreman ali njegovi prijatelji to ne mogu razumjeti. Zato se na brdu Isus preobražava pred izabranim svjedocima: Petrom, Jakovom i Ivanom. Na tren su mogli uživati u veličanstvenom odsjaju buduće slave koja čeka Isusa nakon potpunog predanja u volju Očevu. Za veliku pobjedu nad Sotonom, grijehom i smrću potrebna je i najveća žrtva – vlastito umiranje.
No žrtva za pravednost i istinu nikada nije uzaludna makar se u prvi mah činila potpunim gubitkom u konačnici dolazi nagrada i proslava. To Isus na brdu želi poučiti apostole a to poučava i svakoga od nas. Tko je spreman potpuno se Bogu predati i vršiti njegovu volju primit će nagradu kakvu „oko nije vidjelo, uho nije čulo i srce nije osjetilo!“ Abraham je tako vjerovao zato ga nazivamo Praocem naše vjere. Isus je tako vjerovao i zato sjedi ‘s desne Bogu Ocu svemogućemu, odonud će doći suditi žive i mrtve.’
Da li to shvaćamo kad molimo Apostolsko vjerovanje?
