Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!« On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: ZAPOVIJEDI ZNADEŠ!
Da bi čovjek već za zemaljskog života postigao sreću i ljudsko dostojanstvo a u konačnici život vječni, dobri Bog je sve predvidio. Ponudio je pravila i norme kojih se treba pridržavati i zapovijedi koje treba poštivati i izvršavati kako bi se postigao željeni cilj. To nisu ljudski promjenljivi zakoni i nesavršeni propisi nego jednostavna životna načela koja vrijede za svakoga čovjeka i za sva vremena. Poštujući te naravne zakone upisane u naše srce čovjek stječe jednu sigurnost da je na dobrom putu prema vječnosti makar se nekada činilo da ide protiv struje i protiv logike ovoga svijeta.
No u vršenju tih zapovijedi često nailazi na prepreke i poteškoće koje mu postavlja svijet. Bogati mladić iz današnjeg evanđelja poštivao je zapovijedi ali je težio za nečim višim, savršenijim. No glavna zapreka pojavila se kada je trebao donijeti odluku: odreći se materijalnog bogatstva i živjeti slobodno nasljedujući Isusa. Isus u njemu prepoznaje dobrotu, poštenje, iskrenost i zato je žalostan nad njegovom neodlučnošću. Kad je trebao donijeti konačnu odluku mladić se pokolebao i povukao se. to Isus koristi kao pouku za učenike i progovara o navezanosti, ovisnosti. Bogatstvo može biti dar i radost ako nam služi da činimo dobro ali može biti i prokletstvo ako nas sputava i zarobljava. U tom slučaju kada mi materijalna dobra postaju važnija od vječne sreće ona za mene postaju propast i teret koji vuče u ponor zarobljenosti, neslobode.
A Bogu možemo pripadati samo punom slobodnom voljom i vlastitom odlukom. Primjer deve i iglenih ušica Isus namjerno naglašava čak pretjerano da bi pokazao koliko je navezanost na svjetovno štetna i pogibeljna. Kroz vrata groba ne možemo ponijeti ništa materijalno, ništa prolazno i raspadljivo. To ostaje u grobu da se vrati u prah od kojega je nastalo.
Kroz vrata smrti prolaze samo djela milosrđa i ljubavi a sve ostalo postaje beskorisno i nepotrebno. Onaj koji to prepozna i živi u ovome životu imat će blago i na nebesima u vječnosti. A tamo je Bog pripravio za takve ono što oko nije vidjelo, uho čulo ni srce osjetilo.
