Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preostalih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: DUHOVNO I TJELESNO SIROMAŠTVO
Čovjek najviše strahuje za materijalno, prolazno: hrana, stan, posao, odjeća … Dok se bojimo materijalnog osiromašenja i oskudice, ne bi smo smjeli smetnuti s uma još jednu vrstu siromaštva: duhovno siromaštvo. Čovjek je duhovno siromašan kada ne shvaća nadnaravnu dimenziju ljudskog života. To je duhovna sljepoća, sužena svijest, zaborav vječnosti. Malo zdravlja, sreće, užitka, i to je to…
Mnogi naši suvremenici očekuju ispunjenje života samo od materijalnih stvari zato prorok Izaija naglašava da postoje vrijednosti koje se ne kupuju novcem. Apostol Pavao postavlja pitanje: „Što je to što nas može rastaviti od ljubavi Kristove?“ Nikakve sile ovoga svijeta ni prijetnje nemaju tu moć jer ljubav Kristova sve pobjeđuje. Isus čudesnim umnažanjem kruha i ribica pokazuje kako ima za sve dosta hrane ako se odbaci sebičnost i strah samo za sebe. Tamo gdje prestaje duhovno siromaštvo prestaje i materijalno. Za nas kršćane vrijedi , da našu nadu stavimo jedino na snagu ljubavi Božje koja se nama objavila u Isusu Kristu.
