Prva crkva svete Jelene
Prva crkva na zabočkom brežuljku
Povijest prve crkve svete Jelene u Zaboku seže u prvu polovicu 17. stoljeća, kada je na brežuljku iznad današnjega župnog dvora, poznatom kao Popov brijeg, postojala skromna crkvica posvećena svetoj Jeleni.
Prvotno je služila kao područna kapela Župe Svetoga Križa u Začretju. Bila je mjesto molitve i okupljanja vjernika iz Zaboka i okolnih naselja, mnogo prije osnivanja samostalne zabočke župe.
Prema sačuvanim opisima i predaji, crkvica je bila toliko malena da je pod njezinim krovom bilo mjesta tek za oltar, dok su vjernici tijekom bogoslužja stajali na otvorenom.
Prvi pisani spomen iz 1639. godine
Najstariji poznati pisani spomen crkve svete Jelene potječe iz kanonske vizitacije 1639. godine.
Već tada ona je bila važno mjesto vjerskoga života stanovnika zabočkoga kraja. Vjernici su do nje dolazili pješice, putovima koji su prolazili između polja, vinograda i tadašnjih zaseoka.
Osnutkom samostalne Župe svete Jelene Križarice 30. travnja 1658. godine dotadašnja kapela postala je prvom župnom crkvom.
Izgled prve župne crkve prema zapisu iz 1664. godine
Vrijedne pojedinosti o izgledu prve župne crkve donosi zapisnik kanonske vizitacije od 19. prosinca 1664. godine.
Crkvica je opisana kao malena, ali zidana građevina. Imala je drveni strop ukrašen slikama, a na desnoj strani svetišta nalazila se mala sakristija u kojoj su se čuvali misno ruho i predmeti potrebni za bogoslužje.
Nad pročeljem se uzdizao drveni zvonik sa zvonom koje je pozivalo vjernike na molitvu i bogoslužje.
Unutrašnjost je bila jednostavna, ali uređena u skladu s tadašnjim mogućnostima. U crkvi su se nalazili oltar na dvije razine, propovjedaonica te drveno pjevalište ukrašeno slikama svetih apostola.
Pod u to vrijeme još nije bio popločen kamenim pločama, što dodatno svjedoči o skromnosti prve zabočke župne crkve.
Crkveni predmeti i dobročinitelji
Premda malena, crkvica je posjedovala vrijedne predmete potrebne za bogoslužje.
Među njima se spominje srebrna i pozlaćena pokaznica, odnosno monstranca, te kalež koji je pripadao Nikoli Ratkaju, zetu Baltazara Zabokyja.
Zanimljiv je i podatak da župa u početku nije imala osigurana sredstva za održavanje vječnoga svjetla pred svetohraništem. Potrebno ulje darovala je Barbara Gereczy, udovica Baltazara Zabokyja.
Takvi zapisi pokazuju koliko su u prvim desetljećima postojanja župe bili važni dobročinitelji, ali i briga vjernika za vlastitu crkvu.
Groblje uz staru crkvu
Oko prve župne crkve prostiralo se groblje ograđeno hrastovom ogradom.
Na njemu su pokapani umrli župljani iz većega dijela zabočke župe, dok su stanovnici bliži kapeli svetoga Antuna Padovanskoga u Grabrovcu imali groblje uz tu kapelu.
U samoj crkvi nalazila se i grobnica namijenjena pokopu župnika i uglednijih osoba.
Tako je Popov brijeg bio ne samo mjesto bogoslužja i molitve nego i prostor na kojem su se naraštaji zabočkih obitelji opraštali od svojih pokojnika.
Postupno propadanje crkve
Tijekom 18. stoljeća na staroj crkvici sve su se više osjećale posljedice vremena.
Već 1761. godine zabilježeno je da su njezini zidovi bili vrlo slabi. Unatoč tomu, crkva se nastavila uređivati, a 1765. godine postavljen je novi pokrajnji oltar Blažene Djevice Marije.
Prema zapisu iz 1771. godine, u crkvi su se nalazila četiri oltara, među kojima i novi oltar Presvetoga Trojstva. Međutim, glavni oltar bio je dotrajao, kameni pod oštećen, a strop i zvonik prijetili su urušavanjem. Krov iznad ulaza također je prokišnjavao.
Župljani, svećenici i dobročinitelji nastojali su crkvu održavati, ali su njezina starost i oštećenja postupno nadilazili mogućnosti popravaka.
Potres 1775. godine i napuštanje stare crkve
Posebno težak događaj zbio se 13. listopada 1775. godine, kada je snažan potres pogodio zabočki kraj.
Već oslabljena crkvica pretrpjela je velika oštećenja. Strop se na više mjesta urušio, zidovi su popucali, a oštećen je i krov sakristije.
Postalo je jasno da dotrajala građevina više ne može dugoročno služiti potrebama sve brojnije župne zajednice.
Osim njezina lošega stanja, jedan od razloga za gradnju nove crkve bio je i položaj stare crkvice na uzvisini, do koje je pristup bio otežan, osobito starijim i bolesnim vjernicima.
Gradnja današnje župne crkve svete Jelene Križarice započela je 1782. godine, za župnikovanja Lovre Kocijančića, uz važnu potporu crkvenih patrona iz plemićke obitelji Vojković od Klokoča.
Stara crkva na Popovu brijegu još je neko vrijeme služila svojoj namjeni, ali je zbog dotrajalosti i posljedica potresa konačno napuštena 1786. godine.
Uspomena na prvu župnu crkvu
Iako prva crkva svete Jelene nije sačuvana, njezino mjesto ostaje važnim dijelom povijesne i duhovne baštine Zaboka.
Groblje na prostoru Popova brijega nastavilo je imati svoju ulogu i nakon napuštanja crkve. Prema podacima sa spomen-ploče, koristilo se od 1. ožujka 1807. do 20. prosinca 1857. godine.
Uspomena na prvu crkvu podsjeća na skromne početke župne zajednice, vjeru njezinih stanovnika i stoljetnu povezanost Zaboka sa svetom Jelenom Križaricom.
Izvor povijesnih podataka i zahvala
Povijesni prikaz pripremljen je na temelju crkvenih zapisa i povijesne građe koju je prikupio i ustupio Branko Janjanin, kroničar zabočke župe, osobito materijala „Crkva, kapela, poklonci i raspela”.
Zahvaljujemo gospodinu Branku Janjaninu na njegovu predanom radu, ustupljenim povijesnim podacima i vrijednom doprinosu očuvanju povijesti Župe svete Jelene Križarice u Zaboku.
