Darovi koje smo primili
Današnje evanđelje donosi nam poznatu Isusovu prispodobu o talentima. Čovjek koji polazi na put povjerava svojim slugama imetak: jednomu pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan, svakomu prema njegovim sposobnostima. Prva dvojica primljene talente koriste, njima raspolažu i umnažaju ih, dok treći, iz straha, svoj talent zakapa u zemlju.
Već na početku ove prispodobe možemo se zapitati zašto gospodar nije svima dao jednako. Nije li onaj koji je dobio samo jedan talent zakinut? Zar Bog ne ljubi sve ljude jednako? Po kojim mjerilima jednima daje više, a drugima manje?
Odgovor možemo pronaći promatrajući svijet oko sebe. Ljudi se međusobno razlikuju po mnogim osobinama, sposobnostima i životnim okolnostima. Netko je snažniji, netko slabiji; netko je zdrav, drugi se svakodnevno suočava s bolešću. Jedni imaju više materijalnih mogućnosti, drugi žive skromno. Razlikujemo se po svojim darovima, znanju, iskustvu, okolnostima u kojima smo odrasli i životnim putovima kojima smo krenuli.
Te razlike ne znače da je netko pred Bogom vredniji ili manje vrijedan. Naprotiv, svaki je čovjek jedinstven, neponovljiv i dragocjen u Božjim očima. Bog ne mjeri čovjekovu vrijednost količinom darova koje posjeduje, nego njegovom spremnošću da ih koristi na dobro.
Zamislimo samo svijet u kojem bi svi ljudi bili potpuno jednaki po svojim sposobnostima, zanimanjima i životnim iskustvima. Koliko bi takav svijet bio siromašniji! Upravo nas različitost upućuje jedne na druge. Nitko ne može sve sam, ali svatko može nečim pridonijeti zajednici. Jedni svojim znanjem, drugi radom, treći dobrotom, strpljivošću, razumijevanjem ili spremnošću da pomognu.
U tome se otkriva ljepota Božjega plana: darovi nisu namijenjeni samo nama, nego i ljudima s kojima živimo.
Posebno je znakovito da gospodar jednako pohvaljuje prvu dvojicu slugu. Iako nisu primili jednaku količinu talenata niti su ostvarili jednaku dobit, obojici upućuje iste riječi:
„Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!”
Gospodar ne uspoređuje njihove rezultate, nego prepoznaje njihovu vjernost, trud i odgovornost. Obojica su učinila ono što su mogla s onime što im je bilo povjereno.
To je važna poruka i za naš svakodnevni život. Bog od nas ne traži ono što ne možemo dati. Ne očekuje da budemo uspješniji, sposobniji ili bogatiji od drugih. Očekuje da ne zanemarimo dobro koje možemo učiniti, makar ono u ljudskim očima izgledalo maleno i neznatno.
S trećim slugom gospodar postupa strogo. Ne zato što je primio samo jedan talent, nego zato što s njime nije učinio ništa. Dopustio je da ga strah zaustavi, da ga nesigurnost obeshrabri i da prilika koja mu je bila povjerena ostane neiskorištena.
Koliko se puta i mi možemo prepoznati u tom sluzi? Koliko puta odgađamo dobro djelo, prešućujemo riječ ohrabrenja ili propuštamo priliku da nekome pomognemo? Koliko se puta opravdavamo nedostatkom vremena, sposobnosti ili mogućnosti, iako duboko u sebi znamo da smo mogli učiniti barem nešto?
Nije najveći problem u tome što nemamo mnogo, nego u tome što ponekad ne koristimo ni ono malo što imamo.
Talent nije samo iznimna sposobnost, veliko znanje ili poseban uspjeh. Talent može biti i dar slušanja, pružena ruka, osmijeh, strpljivost prema bolesniku, briga za obitelj, pošteno obavljen posao ili vrijeme darovano čovjeku kojemu je potrebna blizina.
Svaki takav čin, učinjen iskreno i s ljubavlju, umnaža dobro u svijetu.
Današnje evanđelje zato nas poziva da se ne uspoređujemo s drugima, nego da se iskreno zapitamo: Što činim s darovima koje mi je Bog povjerio? Koristim li svoje vrijeme, sposobnosti i mogućnosti za dobro drugih ili ih, poput trećega sluge, zakapam u zemlju ravnodušnosti i straha?
Jednoga ćemo dana i sami položiti račun za svoj život. Neće biti presudno koliko smo talenata primili, nego koliko smo ljubavi, vjernosti i odgovornosti utkali u ono što nam je bilo povjereno.
Neka nas zato ova nedjelja potakne da prepoznamo svoje darove, zahvalimo Bogu na njima i hrabro ih stavimo u službu bližnjih.
Jer najveće bogatstvo nije u onome što smo primili, nego u dobru koje smo s primljenim darovima učinili.
Amen.
