I. Starozavjetni vjernik otkriva u stvorenome svijetu prisutnost Božjeg Duha i prepoznaje njegovu ljubav. „ Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio.“ (Mudr.11,22-12,2)
II. Sveti Pavao upozorava kršćane Soluna da iščekujući Kristov ponovni dolazak ne zapostave rad oko svagdanjeg života. „A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista, ne dajte se pokolebati niti uznemiriti ni nekim duhom ni nekom riječju ni nekim tobože našim pismom pismom, kao da će upravo sada biti sudnji dan. Nego marljivo radite i uvijek budite pripravni“.
III. Isus ulaskom u kuću nadcarinika Zakeja ponovno pokazuje da gleda dubine ljudskog srca, a ne samo izvanjske pojavnosti. Susret s Gospodinom mijenja Zakeja i on doživljava obraćenje, koje rezultira konkretnom odlukom za popravak života. „ … polovicu svoga imanja dajem siromasima. I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“ (Lk 19. 1-10)