29.01.2011. ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

ISUS U SINAGOGI

Grad Kafarnaum, ljudi marljivi i vrijedni, šest dana u tjednu rade, idu za svojim poslovima a sedmi dan, subota, (Šabat) za njih je dan posvećen Bogu, molitvi, klanjanju, čitanju Svetog Pisma i raspravljanju o pročitanom. Mjesto okupljanja je sinagoga, bogomolja, nešto kao naša crkva. Jedne subote tu se zatekao i Isus koji, poštujući zakone židovstva, također ulazi u sinagogu i sam počne naučavati. Tu se događa nešto novo. Svi bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast a ne kao njihovi poznavaoci pisma. Narod pozorno sluša Isusa i prepoznaje da on nastupa sasvim spontano, s potpunim uvjerenjem u ono što govori i tumači i zato oduševljava mnoštvo.

Mogli smo ponekad primijetiti neke govornike koji čitaju ili govore naučeni tekst a pri tome sami ne vjeruju u ono što drugima govore. Takav govor, koliko god bio stručan i lijepo sročen, slušatelje ostavlja hladnima. Isusov nastup odmah su prepoznali posve drugačijim. Govor drugima traži i osobno uvjerenje koje zatim traži i svjedočenje. Ako roditelj govori djetetu o štetnosti ili zabrani nečega a sam se toga ne pridržava, onda je njegov govor neiskren, lažan i dijete to prepoznaje. Ne možemo a i nemamo pravo od drugih tražiti ono u što sami ne vjerujemo ili ne živimo. Takvi govori su puko moraliziranje i njihov učinak je unaprijed osuđen na propast.

U sinagogi se zatekao čovjek s nečistim duhom. On je i prije vjerojatno redovito dolazio u sinagogu i nitko nije primijetio da je opsjednut, no pred Isusom je tajna otkrivena. Zanimljivo da se opsjednuti čovjek naizvana ne razlikuje od ostalih vjernika, ponaša se prema svim propisima i možda čak djeluje i veoma pobožno. No takvo ponašanje može proći pred ljudima ali nikako ne pred Isusom. Njegov pogled proniče u dubinu srca i otkriva najdublje tajne koje često čovjek potiskuje ili krije i pred samim sobom, zamatajući se u plašt pravednosti, pobožnosti, skrušenosti …

Lijek protiv opsjednutosti je prije svega iskrenost sebi i Bogu, skrušena i cjelovita sveta ispovijed i potpuna promjena životnih navika i ponašanja. Ni polaganje ruku svećenika, ni njegova molitva, ni tamjan ni sveta voda ne mogu opsjednutoga osloboditi od njega samoga bez istinske suradnje s Bogom i potpunog povjerenja u Njega.

ZARUČNIČKI TEČAJ U NAŠEM DEKANATU

 

TEČAJ ĆE SE ODRŽATI 02, 03, 04, i 05. veljače 2012. (četvrtak, petak, subota i nedjelja) u Pastoralnoj dvorani Sveti Križ Začretje s početkom u 20.00 sati. Molimo sve zaručnike koji se misle vjenčati u ovoj godini da se odazovu tečaju koji je ujedno neposredna priprava za sakramenat ženidbe a i uvjet za pristupanje tom velikom i svetom sakramentu.

 

O SAMOM TEČAJU ...

ZARUČNIČKI TEČAJ je prije svega "crkvena priprava na crkveni brak", namijenjena onima koji su članovi Crkve, dakle vjernici, koji žele sklopiti sakramenat kršćanske ženidbe. Stoga u toj pripravi sudjeluju oni koji će o bračnoj i obiteljskoj tematici govoriti u ime Crkve, u skladu s crkvenim naukom i na temelju svojeg osobnog kršćanskog, vjerničkog iskustva.

Bračnoj i obiteljskoj tematici pristupa se interdisciplinarno i nastoji se je obuhvatiti i izložiti s različitih aspekata: biblijsko-teološkog, medicinskog, psihološko-pedagoškog, duhovnog te svjedočenjem bračnih parova koji tu stvarnost u svjetlu vjere nastoje živjeti već određeni broj godina.

PRVOG DANA tečaja svećenik govori o kršćanskom poimanju ženidbe (braka), o Božjem planu o braku i obitelji, o vlastitostima i karakteristikama kršćanskoga braka, o ljubavi koja je Božji dar i temelj braka...

DRUGOG DANA tečaja liječnik govori o medicinskim aspektima bračne tematike: o fiziologiji i anatomiji žene i muškarca, o metodama prirodnog planiranja obitelji, o zloupotrebama i naličju ljudske spolnosti, o promicanju kulture života...

TREĆEG DANA tečaja psiholog te jedan bračni par govore o psihologiji bračnog para, o jedinstvu u različitosti (međusobnom nadopunjavanju), o pravilima komunikacije u braku, o rješavanju konflikata, odnosu prema roditeljima... svećenik i jedan bračni par govore o odgovornom roditeljstvu, o kršćanskom odgoju djece koji je velika i teška zadaća za svakog roditelja, o obiteljskom životu...
 

ČETVRTOG DANA tehničke stvari ( administracija, kićenje crkve itd ... )

Na zaručničkom tečaju parovi si, između ostalog, posvješćuju:

Kako si ja zamišljam naše zajedništvo?
Koje su moje želje i očekivanja u braku?
Što ću ja to obećati na crkvenom vjenčanju?
Što to znači da je brak sakramenat?
Kakvu ulogu igra vjera u braku? ...

Biti zaljubljen jedno u drugog, nije dovoljno. Zaljubljenost - pokazuje životno iskustvo - prolazi. A što onda s problemima koji će doći? Ljubiti se iskreno i istinito: je li to jamstvo da će biti sve u redu, da ćemo lako rješavati probleme? Nije. Naš narod ima pravo kada kaže: "Samo od ljubavi ne dade se živjeti". To je prava mudrost. O njoj treba razmišljati prije braka. Zato tih nekoliko sati pripreme, naravno, nije dovoljno. Nitko ne bi trebao tečaj shvatiti kao priliku gdje se dobivaju recepti za sretan i uspješan brak. Ova priprava je zaista samo prilika da mladi uđu u brak s određenim spoznajama, s određenom sviješću, i s velikim pouzdanjem da (i) njihov brak može uspjeti!

Stoga je za očekivati da ova i ovakva priprava za brak bude shvaćena kao ozbiljna stvar, a ne tek jedna formalnost koju zaručnici prije ženidbe moraju "obaviti" kao nekakav uvjet.

MISNA SLAVLJA ZA BLAGDAN SVIJEĆNICE

 

Četvrtak – Svijećnica, Marijan
08.00 h + Božidar Goluban
17.30 h + Marijan Franjčec, Željko Antolić i obitelj

 

Blagoslov svijeća na ranoj i večernjoj misi. Svijeće možete kupiti u sakristiji.

 

ČESTITKA ŽUPNIKU ZA IMENDAN !!!
 

Neka Vas Gospodin obdari zdravljem kako biste i u nadolazećem vremenu, uz zagovor svetog Ivana Marije Vianeya, mogli radosno izvršavati svoju svećeničku službu!  Sretan Vam imendan! ”

 

MISNA SLAVLJA NA BLAGDAN SVETOGA BLAŽA
 

Petak – Blaž, Vlaho
08.00 h + Blaž Hrastinski; Duše u čistilištu; + Ana i Ignac Varović; +Stanislav i Štefanija Balagović; + Stanko Repovečki i ob. +Agata i Pavao Borovčak i ob. Kišak; + Silvestar i Amalija Bivol
17.30 h + Franciska Moćan i ob.; + Janja i Josip Bolkovac; + Obitelj Raguž; + Ivica Štajduhar i duše u čistilištu; + Vladimir Mikulec; +Katarina Šivalec

 

Misne nakane bit će sve na ranoj i večernjoj misi a vi si odaberite na koju možete doći. Također blagoslov grla i voća pod obje mise!

Naše Godišnje klanjanje biti će 14.02. u nedjelju a ono je sigurno blagoslovljeno vrijeme i Božji dar župi, ali i svakom pojedincu. Godišnje klanjanje za župu je zapovijedani blagdan. Tog se dana naša župa u ime čitave Nadbiskupije klanja i moli pred Presvetim. Budimo stoga dostojni te zadaće, ali i časti. Nemojmo dozvoliti da nam taj dan prođe bez sv. Mise i bez posjeta Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Potaknimo jedni druge i dođimo u crkvu te odvojimo malo vremena za sebe i Boga. To je uistinu blagoslovljeni Božji dar svakome od nas. Nemojmo ga propustiti.

Poruka predsjednika Vijeća HBK za obitelj krčkog biskupa Valtera Župana za XVII. Dan života, nedjelja 5. veljače 2012.
 

Dijete je osoba i dar

Darivanje samog sebe bez pridržaja je vrednota koja tvori toplinu i intimnost obiteljskog života. Među svim članovima obitelji postoji odnos u kome nema računice koja bi očekivala uzvrat. Roditelji se žrtvuju i daju za djecu ne misleći na uzvrat koji bi od djece eventualno mogli dobiti. U obitelji nema gospodarenja i prevlasti ni nad jednim članom.

Nitko ne pripada drugima kao netko nad kime, ili nešto nad čime, bi drugi imao neka prava. Svako je dijete za roditelje osoba i dar, a ne predmet koji bi imali pravo posjedovati. Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskog bića koje se samo za sebe razvija. Suvremena genetika je utvrdila da je tu od prvog časa utvrđen program onoga što će to biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada (usp. Dar života, I.).

Prema tome, od prvog časa svog postojanja, to biće zahtjeva, u svojoj cjelokupnosti, bezuvjetno poštovanje koje dugujemo ljudskom biću – čovjeku. A čovjeka se vrednuje kao osobu i ljubi ga se takvoga kakav jest, bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine.

Biomedicinske znanosti imaju sve veće mogućnosti zadiranja u ljudski život. Etički odnos prema čovjeku – bioetika – trebala bi doprinijeti sve većem vrednovanju ljudskog života. Međutim, postupci nekih znanstvenika ne idu u tom pravcu i nisu u skladu s dostojanstvom ljudske osobe. Neke tehnike potpomognute oplodnje, koju bismo radije trebali nazvati umjetnom oplodnjom, jer je to jedino ispravan naziv, šire takozvanu kulturu prava na dijete. ... više ...

Poruka pape Benedikta XVI. za 20. svjetski dan bolesnika

"Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (Lk 17, 19)

Draga braćo i sestre!

U prigodi Svjetskoga dana bolesnika, koji ćemo slaviti 11. veljače 2012., na spomendan Gospe Lurdske, želim ponovno izraziti svoju duhovnu blizinu svim bolesnicima koji se nalaze u mjestima u kojima se pruža skrb za bolesne ili su zbrinuti u obiteljima, izražavajući svakom od njih brižnost i ljubav čitave Crkve. U velikodušnom prihvaćanju s ljubavlju svakoga ljudskog života, osobito slabih i bolesnih, kršćanin izražava važni aspekt vlastitog evanđeoskog svjedočenja, po Kristovu primjeru, koji se prignuo nad čovjekova materijalna i duhovna trpljenja da ih ozdravi.

1. Ove godine, koja predstavlja najbližu pripravu za svečani Svjetski dan bolesnika koji će se slaviti u Njemačkoj 11. veljače 2013. i u čijem će žarištu biti vrlo znakovit lik Samarijanca (usp. Lk 10, 29-37) želim staviti naglasak na "sakramente ozdravljenja", to jest na sakrament pokore i pomirenja kao i sakrament bolesničkog pomazanja, koji imaju svoje prirodno ispunjenje u euharistijskoj pričesti.
 

Isusov susret s desetoricom gubavaca, opisan u Evanđelju svetog Luke (usp. Lk 17, 11-19), osobito riječi koje Gospodin upućuje jednom od njih: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (r. 19), pomažu nam da postanemo svjesni važnosti vjere za one koji se, pod teretom patnje i bolesti, približavaju Gospodinu. U susretu s njim mogu stvarno iskusiti da onaj koji vjeruje nije nikada sam! Bog nas, naime, u svome Sinu, ne napušta u našim tjeskobama i trpljenjima, već nam je blizu, pomaže nam nositi ih i želi ozdraviti u dubini naše srce (usp. Mk 2, 1-12).

Vjera toga jedinog gubavca koji se, vidjevši da je ozdravio, pun divljenja i radosti, za razliku od ostalih, vraća odmah Isusu da mu izrazi svoju zahvalnost, pomaže nam shvatiti da je ponovno zadobiveno zdravlje znak nečeg dragocjenijeg od pukog tjelesnog ozdravljenja, to je znak spasenja koje nam Bog daje po Kristu; ono nalazi svoj izraz u Isusovim riječima: Tvoja te vjera spasila ... više ...