|

|
- 01.08.2010. 18. NEDJELJA KROZ GODINU
-
- ISPRAZNOST NAD ISPRAZNOŠĆU, SVE
JE ISPRAZNOST
-
-
Starozavjetna
knjiga propovjednikova postavlja neka temeljna pitanja za
čovjeka. Što i koji je smisao čovjekova rada i nastojanja ako u
tome nikada sam ne može uživati? Raditi prekomjerno znači
postati rob toga rada jer čovjeka rad usrećuje samo onda ako u
plodovima svoga rada nalazi smisao i ispunjenje svoga života.
Raditi zato da bi se imalo što više, zgrtati blago i strepiti
nad njim znak je otuđenosti i zastranjenja. Čovjek koji nema
vremena za odmor, kojemu bogaćenje postaje cilj a ne sredstvo
jadnik je i najveći siromah.
NIJE BOGAT KOJI PUNO IMA NEGO ONAJ KOJI
MALO TREBA
Evanđelje donosi priču o pohlepnom bogatašu. Taj čovjek
mukotrpno i pretjerano radi da bi stekao što više ali ne da tim
bogatstvom čini dobro drugima nego da nad njim strepi, bdije i
strahuje. Nigdje u svojim prispodobama Isus ne napada bogatstvo
i bogataša zato što bi propagirao siromaštvo. Ono što Isus
naglašava jest sloboda od bilo koje navezanosti, jer jedino
potpuno slobodan čovjek može biti otvoren za Boga i njegove
darove. Čovjek je postao zarobljenik grijeha, strasti, pohlepe …
Isus svojim dolaskom među nas želi ponovno vratiti potpunu
slobodu od trostrukog robovanja: robovanja grijehu, robovanja
drugom čovjeku i robovanja svojim strastima. Zato poziva
slušatelje, a to smo svi mi, da se bogatimo u Bogu. Bogaćenje u
Bogu omogućuje čovjeku da bude istinski sretan, da uživa u
plodovima darova Božjih i rada svojih ruku, svoga uma.Bogatiti
se u Bogu znači tražiti najprije Božje kraljevstvo i pravdu
njegovu a sve ostalo će se nadodati. Bolesni bogataš strepi nad
svojim bogatstvom i opet ga ne može sačuvati, dok razumni
upravitelj svojim bogatstvom čini dobro, pomaže drugima i
doživljava radost darivanja već za zemaljskog života a u
konačnici radost Kraljevstva Božjega.
|
- ČETVRTAK - DAN DOMOVINSKE
ZAHVALNOSTI
ŽUPSKO HODOČAŠĆE NA MARIJU BISTRICU
- RASPORED:
-
24.00
h Pješaci u pola noći iz crkve nakon blagoslova
05.30 h AUTOBUS u ispred crkve
06.30 h Zajednički križni put, iza toga ulazna
procesija
14.00 h oproštajna procesija
MAJKO BOŽJA
BISTRIČKA MOLI SE ZA NAS ! MI SMO TVOJA DJEČICA
BLAGOSLOVI NAS!
|
- 05.08.2010. godine ČETVRTAK -
DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
Vjerujem
da se svatko od nas ponosan na svoju domovinu. Ona je poput
kuće u kojoj stanuje naša obitelj. To je naš krov nad
glavom. Domovina je naša zajednička kuća, a mi u njoj
obitelj.
- Mi se danas, na dan Domovinske zahvalnosti, svojom
molitvom želimo zahvaliti u prvom redu svemogućem Bogu za
dar Domovine. On (Bog) je bio naša snaga koji nas je bodrio
900 godina, i opet 45 godina, nakon II sv. rata, kad smo
bili u šapi crvenog aždaje – zvanog komunizam.
Bogu hvala, što je u nama uvijek podržavao klicu za
oživljavanje Domovine.
- Domovinska zahvalnost pripada u prvom redu Bogu, a onda
i onima koji su svoju pamet i život stavili u službu
Domovine. To su u prvom redu vođe našega naroda. Neki od
njih su, nažalost, pokojni, a mi im se svojom molitvom, za
Domovinu, iskreno zahvaljujemo.
- Posebna zahvala pripada našim poginulim sunarodnjacima,
koji su svoj život ugradili u temelj naše Domovine. U tom se
temelju nalaze svi oni iz pradavnih vremena kad je u našem
Domu bila tuđinska vlast – pa sve do hrabrih vojnika naših
dana, koji napokon (uz velike napore i krv) vratiše sjaj
našega Doma, Domovine.
- Svima njima smo neizmjerno zahvalni i ne slažemo se s
onima koji ih klevetaju ili pak bezrazložno progone. Oni su
naš ponos, a ne sramota. Oni su nam donijeli slobodu pa im
nikako sramotna imena ne pristaju.
- Domovina je, rekoh, dar, dar Božji. Stoga smo dragom
Bogu neizmjerno zahvalni. I današnji blagdan Domovinske
zahvalnost pripada njegovoj namisli, a Božja namisao je da u
ovom vremenu baš mi uživamo ono što su nam pradjedovi
sanjali.
- Svemogući Bože, zahvaljujemo ti na daru Domovine. Molimo
te da je sačuvaš od svakoga zla, a onima koji su sebe
ugradili u nju svojim životima ili pak svojim djelima, a
otišli su s ovoga svijeta, neka je vječni pokoj i nagrada u
Tvome kraljevstvu. A onima koji su živi, neka bude na ponos
što su sudjelovali u stvaranju bolje budućnost svojoj djeci.
|
- 15.08.2010. VELIKA GOSPA
-

-
- Danas
je svetkovina Velike Gospe. Kod nas je to crkveni i državni
blagdan. To znači da je Velika Gospa ostala zapamćeni znak ne
samo na putu Crkve, nego i na putu hrvatskog naroda.
Uoči Velike Gospe kreću ljudi na hodočašća u Gospina svetišta.
Ljudi izlaze iz svojih kuća i ulaze u Božje kuće. Na sebe
uzimaju odricanje, žeđ, glad i muku hodanja, neugodnosti
noćenja, težinu i napor, uzimaju na sebe žegu dana kako bi
zadobili bogatstvo duha, kako bi se približili Mariji iz
Nazareta, majci Isusa Krista, kako bi je slijedili u svetosti i
povjerenju Bogu, ali i dobili zdravlje za obitelj, brak, dijete,
ili za nekog bolesnika, ili pak utjehu za svoju rasplakanu dušu.
Na Veliku Gospu bezbrojni ljudski stanovi ostaju prazni, a
Marijini i Božji puni. To je neka vrsta preseljenja iz ljudskog
u božansko, prijelaz našeg hrvatskog naroda, njegovih
vjerničkih, kršćanskih predstavnika iz nemoći ljudskog života u
svemoć Božjega. To je, zapravo, izlazak iz beznađa i ulazak u
nadu. To je spajanje neba i zemlje.
Naš narod pamti brojne ratne događaje i pobjede baš za blagdan
Velike Gospe. Te su bitke bile dobivene zbog tog blagdana, ili
bolje zbog one čiji je to blagdan. Ne možemo sumnjati u
argumentiranost toga uvjerenja. Pamtimo našu neposrednu hrvatsku
prošlost, u kojoj je baš utjecanje toj ženi iz Nazareta donijelo
pobjedu nad premoćnim oružjem naših protivnika. Krunice o vratu
naših branitelja, naše djece, mladih ljudi, te osobito krunice u
rukama i na usnama majki, žena, djece i hodočasnika nadvladale
su užasno oružje agresora, smutile ga i onemogućile njegove
ratne planove i strategiju, odvele ga u nerazumne poteze, tako
da je nenaoružani puk naoružan samo duhovnom silom mogao
pobijediti naoružanu armiju. Bili smo duhovno svemoćni, a
materijalno nemoćni. Neprijatelj je pak, čini se, bio
materijalno svemoćan, ali duhovno nemoćan. Tako smo uvidjeli da
duh može pobijediti ne samo duhovno, nego i materijalno zlo.
Stoga je pravo i pravedno da je Velika Gospa proglašena ne samo
crkvenim, nego i državnim blagdanom.
Znak Isusova uskrsnuća jest prazan grob u Jeruzalemu. Znak
Marijina uznesenja na nebo je također prazan grob u Efezu. Znamo
gdje je Petrov grob i grobovi svetaca. No, oni nisu prazni.
Istina, za mnoge svece, pustinjake, apostole i učenike Isusove
ne znamo gdje im je grob. To ne znači da su uskrsli. Za Isusa i
Mariju znamo gdje su im grobovi, ali su oni prazni. Isusa su
vidjeli učenici, i ta ukazanja su potvrdila činjenicu praznoga
groba. Zato se Isusova biografija nastavlja i poslije njegove
smrti. I Marija se ukazuje tijekom povijesti Crkve. Tako njezina
ukazanja u svijetu potvrđuju činjenicu njezina prazna groba u
Efezu. Ona je već uskrsnula i nalazi se u svome proslavljenom
tijelu kao i Isus, dok svi drugi vjernici čekaju uskrsnuće
tijela. U povijesti Crkve ne ukazuju se Bog Otac, niti Duh
Sveti. No, Isus se ukazao učenicima nakon uskrsnuća, svetom
Pavlu nakon uzašašća i mnogim svecima u povijesti Crkve.
Zanimljivo je, također, da se ne ukazuju apostoli i sveci, ali
se ukazuje Marija. Te dvije zanimljivosti nas upućuju na
uvjerljivije prianjanje uz vjeru Crkve da su Isus i Marija
uskrsnuli, te su kao potpuni ljudi u nebu, Isus kao bogočovjek,
a Marija kao potpun čovjek naše povijesti.
Marija ima osobito mjesto u srcu hrvatskoga puka i vjernika. U
kontroverznim ukazanjima u Međugorju Marija se posvuda spominje,
ali uz nju čitav svijet spominje hrvatsko ime i hrvatske riječi.
Preko nje i po njoj naš narod postaje čuven. Mariji su se
tijekom hrvatske povijesti podizale crkve i nju se nazivalo
početkom boljega svijeta, vjernom odvjetnicom hrvatskog naroda,
ili Kraljicom Hrvata. Marija se toliko približila hrvatskom puku
i duši našeg čovjeka da je nekako smatramo svojom. Kraj nje
učimo kritički prihvaćati Božju riječ, da bi se i o nama moglo
reći: Blago vama što ste povjerovali. Od nje učimo za svaku
Božju riječ reći: Neka mi bude po tvojoj riječi. Kraj nje učimo
da je najveća čovjekova slava biti na službu Bogu, odnosno biti
prijatelj s Bogom. Uz Mariju, skromnu i nepoznatu ženu iz
Nazareta, naš puk, relativno mali narod usred velikih nacija,
spoznaje da se velik i pobjednički ne postaje ljudskom, nego
Božjom snagom. Štujući Mariju doživljavamo kako nam je Bog bliz.
Kraj nje, koja je samo čovjek, ne bojimo se smrti i vjerujemo da
nam je domovina na nebesima. Uz nju smo sigurni da će i svi naši
bolesnici, pa i moralno bolesni, ozdraviti i doći tamo kamo
čeznemo svi stići.
Velika Gospa je nekako posebno naš hrvatski blagdan. To je dan
našeg ponosa i naše pobjede. Na taj dan je 1991. godine naš
kardinal Franjo Kuharić proglasio čitavom hrvatskom narodu da ne
mrzi i da se ne osvećuje, jer ćemo samo tako pobijediti. Na
Veliku Gospu je tako izišao duhovni proglas pobjede nad zlom.
Kraj Marije moguće je da se promijene neprijatelji, da se obrate
svi koji mrze i čine agresiju, da svi u suživotu stvaramo
duhovne i materijalne uvjete blagostanja i tako otvaramo vrata
koja vode tamo gdje je Marija.
Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"
|
- MADONA
U razgovoru s anđelom
klečala je ona
na magarcu u Betlehem
sjedila je ona
kucala na srca ljudi
umorna i sama
za porođajni krevet
poslužila joj slama.
U Misirskom izgnanstvu
nepoznata ona
u hramu sina traži
opet samo ona.
Raspni, smakni, pogubi ...
za nju strašne riječi.
Kad svi se razbježaše
pod križem sama kleči.
I vidjela ga uskrsla
al ne sama ona
i svima nam ga predala
ta čudesna Madona.
-
- Autor: Marijan Culjak - župnik
|
- TIJESAK PATNJE
Kad
te život čvrsto u zagrljaj stisne i počne cijediti iz tebe
sok života,ne opiri se. Tvoj sok se ulijeva u radost nečijeg
postojanja. Kada ti je tijesno u vlastitoj koži i iz nje
hoćeš iskočiti tražeći drugu, prikladniju svojoj veličini,ne
čini to ,jer ova je pravljena po tebi. To se tvoje srce
pretvorilo u tijesak i prozvodi ljubav.
- Ako se bojiš umiranja,kojem si u svakom slučaju
podložan,on ti jamči da te nakon toga čeka nešto bolje i
ljepše. Strah koji se u tebi rađa nije zbog boli,patnje i
smrti kojom se trošiš u njemu,već je to strah od ispraznosti
i ništavila. Tvoje srce je tijesak koji te oblikuje za
vječnost oslobađajući u tebi božansku snagu.
- Ali kad tijesak srca krene u svoju žetvu,on privodi plod
njegovoj svrsi, nesavršeno pretvara u savršeno, ucvršćuje
vezu jedinstva duše i tijela,uspostavlja zajedništvo
ljudskog i božanskog, spaja naravno i nadnaravno, sadašnjost
i vječnost.
- Kad tijesak srca krene u svoju žetvu,ti zagrli svoj
križ,jer je nebo otvorilo vrata i došlo po svoje
plodove.....
|
-
Ljetno vrijeme dragi vjernici
iskoristite za odmor duha i tijela. Ako Ste na odmoru izvan naše
župe potražite u tom mjestu CRKVU i pohodite je. Neka Vam nedjelja
ne prođe bez svete mise ma gdje bili. Jedino tako možemo napredovati
u duhovnim krepostima i spoznanju nadspoznatljive ljubavi Božje
prema nama. Povedite i Vašu djecu u duhovno ozračje crkve da
gledajući Vas nasljeduju vaš primjer.
VAŠ ŽUPNIK !!!!
NAPOMENA: Kad je sprovod provjerite i ne čekajte pred vratima
župnog ureda nego dođite u crkvu. Bilo bi lijepo kad bi stranke
došle na misu i u sakristiji dogovorile sa svećenikom vrijeme
kad ih može primiti.
Sve vaše potrebe za izdavanje dokumenata ili nekih dogovora,
prijava za krštenja, vjenčanja kroz cijelo vrijeme ljeta
SVAKI RADNI DAN dogovaramo
PRIJE ILI POSLIJE MISE u CRKVI.
|
- Odmor
-
- Ljeto je. Vrijeme godišnjih odmora, odlaska na more, u
planine..... Odmor nam dopušta da se opustimo od
svakodnevnog posla, briga, da predahnemo i "napunimo
baterije". Odmor je svima neophodan. Kao što nam treba sna
da bismo svježi započeli novi dan tako nam treba odmor da
bismo mogli nastaviti raditi, stvarati, sretati se sa
ljudima.
Ako radimo i ne odmaramo osjetimo zasićenost prostorom,
poslom, ljudima... Sve nas to počne gušiti i sputavati.
Počinjemo željeti slobodu, promjenu, odmor. No osim
tjelesnog odmora možda nam je po nekad potrebniji duševni
odmor. Duša se umori u ovom napetom, tjeskobnom, neizvjesnom
vremenu. Svaka duša čezne za nježnosti, toplinom, ljubavi i
prihvaćanjem. Gdje će to naći?
I sam sam tražio odgovore na to pitanje. Ništa nas izvana ne
može umiriti, opustiti, odmoriti, kao mir u nama samima. A
gdje naći taj odmor? Gdje nahraniti dušu? Kako naći
mir?Iskoristite svoje odmore za malo tišine, za osluškivanje
onih unutarnjih glasova. Usporite tempo, poslušajte što nam
ISUS govori. I kada poslušamo Njegovu riječ osjetit ćemo
mir, tišinu, bit ćemo prihvaćeni i voljeni. Odmorit ćemo ¨se
i smoći snage za dalje.
A što nam ISUS to govori? Govori nam da nas voli i da je
uvijek sa nama čak kada mi to i ne primjećuejmo. Govori nam
da volimo jedni druge i činimo dobro. "Dođite k meni svi
koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite
jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna
srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj
sladak i breme moje lako" (Mt 11,28-30).
- Iskoristimo vrijeme odmora da se jače s Bogom povežemo.
Neka vrijeme odmora ne bude praznikovanje bez nedjeljne
svete mise, nego baš suprotno. Posvetimo Gospodinu malo više
vremena iako smo na odmoru.
|
|
|
DUHOVNA MISAO |
|
"Klonite se i čuvajte svake
pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što
posjeduje." |
|