Župa Sv.Jelene Križarice Zabok

Župa

NEDJELJNA RAZMIŠLJANJA

ŽIVOT ŽUPE

GALERIJA SLIKA

VIDEO

PREPORUČAMO

IKA

Glas Koncila

Radio Marija Bistrica

Duhovna scena

HKR

FACEBOOK - grupa župe

ANGELJEKI

PORTAL KRIŽ ŽIVOTA

MOJA ŽUPA

SLUŠAJTE LIVE

BROJAČ POSJETA

01.08.2010. 18. NEDJELJA KROZ GODINU

ISPRAZNOST NAD ISPRAZNOŠĆU, SVE JE ISPRAZNOST

Starozavjetna knjiga propovjednikova postavlja neka temeljna pitanja za čovjeka. Što i koji je smisao čovjekova rada i nastojanja ako u tome nikada sam ne može uživati? Raditi prekomjerno znači postati rob toga rada jer čovjeka rad usrećuje samo onda ako u plodovima svoga rada nalazi smisao i ispunjenje svoga života. Raditi zato da bi se imalo što više, zgrtati blago i strepiti nad njim znak je otuđenosti i zastranjenja. Čovjek koji nema vremena za odmor, kojemu bogaćenje postaje cilj a ne sredstvo jadnik je i najveći siromah.

NIJE BOGAT KOJI PUNO IMA NEGO ONAJ KOJI MALO TREBA

Evanđelje donosi priču o pohlepnom bogatašu. Taj čovjek mukotrpno i pretjerano radi da bi stekao što više ali ne da tim bogatstvom čini dobro drugima nego da nad njim strepi, bdije i strahuje. Nigdje u svojim prispodobama Isus ne napada bogatstvo i bogataša zato što bi propagirao siromaštvo. Ono što Isus naglašava jest sloboda od bilo koje navezanosti, jer jedino potpuno slobodan čovjek može biti otvoren za Boga i njegove darove. Čovjek je postao zarobljenik grijeha, strasti, pohlepe … Isus svojim dolaskom među nas želi ponovno vratiti potpunu slobodu od trostrukog robovanja: robovanja grijehu, robovanja drugom čovjeku i robovanja svojim strastima. Zato poziva slušatelje, a to smo svi mi, da se bogatimo u Bogu. Bogaćenje u Bogu omogućuje čovjeku da bude istinski sretan, da uživa u plodovima darova Božjih i rada svojih ruku, svoga uma.Bogatiti se u Bogu znači tražiti najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu a sve ostalo će se nadodati. Bolesni bogataš strepi nad svojim bogatstvom i opet ga ne može sačuvati, dok razumni upravitelj svojim bogatstvom čini dobro, pomaže drugima i doživljava radost darivanja već za zemaljskog života a u konačnici radost Kraljevstva Božjega.

ČETVRTAK - DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI ŽUPSKO HODOČAŠĆE NA MARIJU BISTRICU
RASPORED:
24.00 h Pješaci u pola noći iz crkve nakon blagoslova
05.30 h AUTOBUS u ispred crkve
06.30 h Zajednički križni put, iza toga ulazna procesija
14.00 h oproštajna procesija

05.08.2010. godine ČETVRTAK - DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
Vjerujem da se svatko od nas ponosan na svoju domovinu. Ona je poput kuće u kojoj stanuje naša obitelj. To je naš krov nad glavom. Domovina je naša zajednička kuća, a mi u njoj obitelj.
Mi se danas, na dan Domovinske zahvalnosti, svojom molitvom želimo zahvaliti u prvom redu svemogućem Bogu za dar Domovine. On (Bog) je bio naša snaga koji nas je bodrio 900 godina, i opet 45 godina, nakon II sv. rata, kad smo bili u šapi crvenog aždaje – zvanog komunizam. Bogu hvala, što je u nama uvijek podržavao klicu za oživljavanje Domovine.
Domovinska zahvalnost pripada u prvom redu Bogu, a onda i onima koji su svoju pamet i život stavili u službu Domovine. To su u prvom redu vođe našega naroda. Neki od njih su, nažalost, pokojni, a mi im se svojom molitvom, za Domovinu, iskreno zahvaljujemo.
Posebna zahvala pripada našim poginulim sunarodnjacima, koji su svoj život ugradili u temelj naše Domovine. U tom se temelju nalaze svi oni iz pradavnih vremena kad je u našem Domu bila tuđinska vlast – pa sve do hrabrih vojnika naših dana, koji napokon (uz velike napore i krv) vratiše sjaj našega Doma, Domovine.
Svima njima smo neizmjerno zahvalni i ne slažemo se s onima koji ih klevetaju ili pak bezrazložno progone. Oni su naš ponos, a ne sramota. Oni su nam donijeli slobodu pa im nikako sramotna imena ne pristaju.
Domovina je, rekoh, dar, dar Božji. Stoga smo dragom Bogu neizmjerno zahvalni. I današnji blagdan Domovinske zahvalnost pripada njegovoj namisli, a Božja namisao je da u ovom vremenu baš mi uživamo ono što su nam pradjedovi sanjali.
Svemogući Bože, zahvaljujemo ti na daru Domovine. Molimo te da je sačuvaš od svakoga zla, a onima koji su sebe ugradili u nju svojim životima ili pak svojim djelima, a otišli su s ovoga svijeta, neka je vječni pokoj i nagrada u Tvome kraljevstvu. A onima koji su živi, neka bude na ponos što su sudjelovali u stvaranju bolje budućnost svojoj djeci.

15.08.2010. VELIKA GOSPA


Danas je svetkovina Velike Gospe. Kod nas je to crkveni i državni blagdan. To znači da je Velika Gospa ostala zapamćeni znak ne samo na putu Crkve, nego i na putu hrvatskog naroda.

Uoči Velike Gospe kreću ljudi na hodočašća u Gospina svetišta. Ljudi izlaze iz svojih kuća i ulaze u Božje kuće. Na sebe uzimaju odricanje, žeđ, glad i muku hodanja, neugodnosti noćenja, težinu i napor, uzimaju na sebe žegu dana kako bi zadobili bogatstvo duha, kako bi se približili Mariji iz Nazareta, majci Isusa Krista, kako bi je slijedili u svetosti i povjerenju Bogu, ali i dobili zdravlje za obitelj, brak, dijete, ili za nekog bolesnika, ili pak utjehu za svoju rasplakanu dušu. Na Veliku Gospu bezbrojni ljudski stanovi ostaju prazni, a Marijini i Božji puni. To je neka vrsta preseljenja iz ljudskog u božansko, prijelaz našeg hrvatskog naroda, njegovih vjerničkih, kršćanskih predstavnika iz nemoći ljudskog života u svemoć Božjega. To je, zapravo, izlazak iz beznađa i ulazak u nadu. To je spajanje neba i zemlje.

Naš narod pamti brojne ratne događaje i pobjede baš za blagdan Velike Gospe. Te su bitke bile dobivene zbog tog blagdana, ili bolje zbog one čiji je to blagdan. Ne možemo sumnjati u argumentiranost toga uvjerenja. Pamtimo našu neposrednu hrvatsku prošlost, u kojoj je baš utjecanje toj ženi iz Nazareta donijelo pobjedu nad premoćnim oružjem naših protivnika. Krunice o vratu naših branitelja, naše djece, mladih ljudi, te osobito krunice u rukama i na usnama majki, žena, djece i hodočasnika nadvladale su užasno oružje agresora, smutile ga i onemogućile njegove ratne planove i strategiju, odvele ga u nerazumne poteze, tako da je nenaoružani puk naoružan samo duhovnom silom mogao pobijediti naoružanu armiju. Bili smo duhovno svemoćni, a materijalno nemoćni. Neprijatelj je pak, čini se, bio materijalno svemoćan, ali duhovno nemoćan. Tako smo uvidjeli da duh može pobijediti ne samo duhovno, nego i materijalno zlo. Stoga je pravo i pravedno da je Velika Gospa proglašena ne samo crkvenim, nego i državnim blagdanom.

Znak Isusova uskrsnuća jest prazan grob u Jeruzalemu. Znak Marijina uznesenja na nebo je također prazan grob u Efezu. Znamo gdje je Petrov grob i grobovi svetaca. No, oni nisu prazni. Istina, za mnoge svece, pustinjake, apostole i učenike Isusove ne znamo gdje im je grob. To ne znači da su uskrsli. Za Isusa i Mariju znamo gdje su im grobovi, ali su oni prazni. Isusa su vidjeli učenici, i ta ukazanja su potvrdila činjenicu praznoga groba. Zato se Isusova biografija nastavlja i poslije njegove smrti. I Marija se ukazuje tijekom povijesti Crkve. Tako njezina ukazanja u svijetu potvrđuju činjenicu njezina prazna groba u Efezu. Ona je već uskrsnula i nalazi se u svome proslavljenom tijelu kao i Isus, dok svi drugi vjernici čekaju uskrsnuće tijela. U povijesti Crkve ne ukazuju se Bog Otac, niti Duh Sveti. No, Isus se ukazao učenicima nakon uskrsnuća, svetom Pavlu nakon uzašašća i mnogim svecima u povijesti Crkve. Zanimljivo je, također, da se ne ukazuju apostoli i sveci, ali se ukazuje Marija. Te dvije zanimljivosti nas upućuju na uvjerljivije prianjanje uz vjeru Crkve da su Isus i Marija uskrsnuli, te su kao potpuni ljudi u nebu, Isus kao bogočovjek, a Marija kao potpun čovjek naše povijesti.

Marija ima osobito mjesto u srcu hrvatskoga puka i vjernika. U kontroverznim ukazanjima u Međugorju Marija se posvuda spominje, ali uz nju čitav svijet spominje hrvatsko ime i hrvatske riječi. Preko nje i po njoj naš narod postaje čuven. Mariji su se tijekom hrvatske povijesti podizale crkve i nju se nazivalo početkom boljega svijeta, vjernom odvjetnicom hrvatskog naroda, ili Kraljicom Hrvata. Marija se toliko približila hrvatskom puku i duši našeg čovjeka da je nekako smatramo svojom. Kraj nje učimo kritički prihvaćati Božju riječ, da bi se i o nama moglo reći: Blago vama što ste povjerovali. Od nje učimo za svaku Božju riječ reći: Neka mi bude po tvojoj riječi. Kraj nje učimo da je najveća čovjekova slava biti na službu Bogu, odnosno biti prijatelj s Bogom. Uz Mariju, skromnu i nepoznatu ženu iz Nazareta, naš puk, relativno mali narod usred velikih nacija, spoznaje da se velik i pobjednički ne postaje ljudskom, nego Božjom snagom. Štujući Mariju doživljavamo kako nam je Bog bliz. Kraj nje, koja je samo čovjek, ne bojimo se smrti i vjerujemo da nam je domovina na nebesima. Uz nju smo sigurni da će i svi naši bolesnici, pa i moralno bolesni, ozdraviti i doći tamo kamo čeznemo svi stići.

Velika Gospa je nekako posebno naš hrvatski blagdan. To je dan našeg ponosa i naše pobjede. Na taj dan je 1991. godine naš kardinal Franjo Kuharić proglasio čitavom hrvatskom narodu da ne mrzi i da se ne osvećuje, jer ćemo samo tako pobijediti. Na Veliku Gospu je tako izišao duhovni proglas pobjede nad zlom. Kraj Marije moguće je da se promijene neprijatelji, da se obrate svi koji mrze i čine agresiju, da svi u suživotu stvaramo duhovne i materijalne uvjete blagostanja i tako otvaramo vrata koja vode tamo gdje je Marija.

Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"

MADONA

U razgovoru s anđelom
klečala je ona
na magarcu u Betlehem
sjedila je ona
kucala na srca ljudi
umorna i sama
za porođajni krevet
poslužila joj slama.

U Misirskom izgnanstvu
nepoznata ona
u hramu sina traži
opet samo ona.

Raspni, smakni, pogubi ...
za nju strašne riječi.
Kad svi se razbježaše
pod križem sama kleči.

I vidjela ga uskrsla
al ne sama ona
i svima nam ga predala
ta čudesna Madona.

Autor: Marijan Culjak - župnik

TIJESAK PATNJE

Kad te život čvrsto u zagrljaj stisne i počne cijediti iz tebe sok života,ne opiri se. Tvoj sok se ulijeva u radost nečijeg postojanja. Kada ti je tijesno u vlastitoj koži i iz nje hoćeš iskočiti tražeći drugu, prikladniju svojoj veličini,ne čini to ,jer ova je pravljena po tebi. To se tvoje srce pretvorilo u tijesak i prozvodi ljubav.
Ako se bojiš umiranja,kojem si u svakom slučaju podložan,on ti jamči da te nakon toga čeka nešto bolje i ljepše. Strah koji se u tebi rađa nije zbog boli,patnje i smrti kojom se trošiš u njemu,već je to strah od ispraznosti i ništavila. Tvoje srce je tijesak koji te oblikuje za vječnost oslobađajući u tebi božansku snagu.
Ali kad tijesak srca krene u svoju žetvu,on privodi plod njegovoj svrsi, nesavršeno pretvara u savršeno, ucvršćuje vezu jedinstva duše i tijela,uspostavlja zajedništvo ljudskog i božanskog, spaja naravno i nadnaravno, sadašnjost i vječnost.
Kad tijesak srca krene u svoju žetvu,ti zagrli svoj križ,jer je nebo otvorilo vrata i došlo po svoje plodove.....

Ljetno vrijeme dragi vjernici iskoristite za odmor duha i tijela. Ako Ste na odmoru izvan naše župe potražite u tom mjestu CRKVU i pohodite je. Neka Vam nedjelja ne prođe bez svete mise ma gdje bili. Jedino tako možemo napredovati u duhovnim krepostima i spoznanju nadspoznatljive ljubavi Božje prema nama. Povedite i Vašu djecu u duhovno ozračje crkve da gledajući Vas nasljeduju vaš primjer. VAŠ ŽUPNIK !!!!

NAPOMENA: Kad je sprovod provjerite i ne čekajte pred vratima župnog ureda nego dođite u crkvu. Bilo bi lijepo kad bi stranke došle na misu i u sakristiji dogovorile sa svećenikom vrijeme kad ih može primiti.

Sve vaše potrebe za izdavanje dokumenata ili nekih dogovora, prijava za krštenja, vjenčanja kroz cijelo vrijeme ljeta SVAKI RADNI DAN dogovaramo PRIJE ILI POSLIJE MISE u CRKVI.

Odmor

Ljeto je. Vrijeme godišnjih odmora, odlaska na more, u planine..... Odmor nam dopušta da se opustimo od svakodnevnog posla, briga, da predahnemo i "napunimo baterije". Odmor je svima neophodan. Kao što nam treba sna da bismo svježi započeli novi dan tako nam treba odmor da bismo mogli nastaviti raditi, stvarati, sretati se sa ljudima. Ako radimo i ne odmaramo osjetimo zasićenost prostorom, poslom, ljudima... Sve nas to počne gušiti i sputavati. Počinjemo željeti slobodu, promjenu, odmor. No osim tjelesnog odmora možda nam je po nekad potrebniji duševni odmor. Duša se umori u ovom napetom, tjeskobnom, neizvjesnom vremenu. Svaka duša čezne za nježnosti, toplinom, ljubavi i prihvaćanjem. Gdje će to naći? I sam sam tražio odgovore na to pitanje. Ništa nas izvana ne može umiriti, opustiti, odmoriti, kao mir u nama samima. A gdje naći taj odmor? Gdje nahraniti dušu? Kako naći mir?Iskoristite svoje odmore za malo tišine, za osluškivanje onih unutarnjih glasova. Usporite tempo, poslušajte što nam ISUS govori. I kada poslušamo Njegovu riječ osjetit ćemo mir, tišinu, bit ćemo prihvaćeni i voljeni. Odmorit ćemo ¨se i smoći snage za dalje. A što nam ISUS to govori? Govori nam da nas voli i da je uvijek sa nama čak kada mi to i ne primjećuejmo. Govori nam da volimo jedni druge i činimo dobro. "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako" (Mt 11,28-30).
Iskoristimo vrijeme odmora da se jače s Bogom povežemo. Neka vrijeme odmora ne bude praznikovanje bez nedjeljne svete mise, nego baš suprotno. Posvetimo Gospodinu malo više vremena iako smo na odmoru.