TEKST: Darko Fiket
FOTO: Zdravko Novoselec i Darko Fiket
Župljani župe Zabok predvođeno svojim pastirom vlč. Župnikom Marijanom Culjakom su od 18 do 20. listopada hodočastili u Međugorje sa dva autobusa. Okupljanje za polazak bilo je u petak navečer u 21.45 u župnoj crkvi sv. Jelene Križarice gdje smo se pomolili za sretan put te primili blagoslov za sretan put nakon kojeg smo se uputili u autobuse.
Uz obilje molitve, pjesme, ali i kvalitetnog druženja cijeli put je protekao u času te smo u jutarnjim satima došli na željeno odredište. Uputili smo se na Križevac, koje je brdo iznad Međugorja. Tu su stanovnici sela Međugorje 1934. godine na uspomenu 1900. obljetnice Isusove smrti podigli osam metara visok betonski križ. Skupine vjernika i pojedinci na tom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta idući od postaje do postaje. Prvih godina postaje su bile označene drvenim križevima. 1988. godine uz te križeve su postavljeni brončani reljefi – postaje Puta križa, rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo. Križevac se razvio u povlašteno mjesto štovanja Kristove muke i postao Kalvarijom međugorskog svetišta. Uz zajedništvo sa župom Đurmanec i njihovim župnikom fra. Vladom Mustaćem uspinjali smo se na brdo moleći i razmatrakući o svakoj postaji koju smo prikazali sve one koje smo ostavili doma i koji su nas zamolili da ih se prisjetimo u molitvama i zagovorima.
Nakon kratkog odmora i fotografiranja na brdru Križevac uputili smo se na brdo ukazanja. Tako se sada zove mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima gdje su vidioci prvih dana vidjeli Gospu. Bilo je to koncem lipnja 1981. godine. Od tada se na tom mjestu okupljaju hodočasnici na molitvu krunice. I po danu i po noći mogu se susresti skupine hodočasnika kako se uspinju do mjesta prvog ukazanja. Samo to mjesto označeno je gomilom kamenja s usađenim neuglednim križem. Na uzlaznoj stazi postavljeni su godine 1989. reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad prof. Carmela Puzzolo iz Firence.
Zatim smo se uputili u sami centar Međugorja, u apartmane u kojima smo se smjestili. Nakon osvježenja i odmora svatko je imao priliku za osobne molitve u crkvi, kao i ispred Gospina kipa, prisustvovati svetoj misi, obaviti kupnju prigodnih darova za najdraže i prisustvovati večernjem Euharistijskom klanjanju. Župna crkva i prostor oko crkve mjesto je slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Staru župnu crkvu, sagrađenu koncem prošlog stoljeća, srušio je potres. Nova crkva je dovršena 1969. godine. Crkva je kao i župa posvećena sv. Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. Uz crkvu je 1991. godine podignut oltar za vanjsko slavlje i dvadeset ispovjedaonica. Sagrađena je i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore. Podignuta su i dva šatora za prigodna slavlja. Osjeća se velika potreba novih sakralnih prostora.
U nedjeljnim jutarnjim satima uputili smo se prema Vepricu, hrvatskoj inačici svetišta u Lurdu gdje smo imali pobožnost moljenja krunice i litanija pošto se još uvijek nalazimo u mjesecu listopadu. Sa svetištem i njezinom poviješću upoznao nas je upravitelj svetišta don Alojzije Bavčević.
no images were found
U blizini Veprica, točnije u župi Brela svoju župničku službu obavlja naš domaći sin svećenik vlč. Stjepan Lončar koji nas je pozvao da budemo njihovi i njegovi gosti u župi a koje smo naravno sa velikim oduševljenjem i prihvatili. U župi je to bio posebno svečani dan jer je župa proslavljala blagdan posvete župne crkve a misu je predvodio zabočki župnik vlč. Marijan Culjak koji je istaknuo da je ova građevina ponos ovoga kraja i mjesta, kao i svi župljani te župe koji su kroz sve ove godine ugrađivali dio sebe u nastajanju i obnovi ove građevine, zatim u životu ŽIVE VJERNIČKE zajednice, a naš župnik im je česti gost jer ovdje boravi tijekom turističe sezone koristeći svoj godišnji odmor.
Na povratku, uz ponovljenu zahvalu svima koji su doprinjeli organizaciji ovog hodočašća, posebno vlč. župniku svi hodočasnici otpjevali su nekoliko prigodnih pjesama, što duhovnih, što svjetovnih, te ponekoliko puta hit pjesme autobusa broj jedan „Zorice“ i tako bi mogli nabrajati duboko u noć, ali vrijeme je da svoje dojmove podijelimo sa svojim ukućanima i naravno posjetiteljima naše župne stranice. Hvala i na svemu agenciji “Potočki” i njihovim djelatnicima našim vozačima Mihaelu i Mariju na strpljivost i uslužnosti.