Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.« »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’« Riječ Gospodnja.
Komentar:
Čovjek se udaljio od Boga. Toliko se pouzdaje u sebe i svoje sposobnosti da sebi pripisuje svaki uspjeh. Kad je nešto dobro učinjeno onda zasluge pripadaju njemu, a ako nešto krene po zlu onda je za to kriv Bog. Takav odnos prema vjeri obična je nakarada i za svaku je osudu.Takvo ponašanje dovodi do duhovne oholosti, kao da smo mi Boga zadužili svojim životom i radom pa On prema nama mora biti obazriv, zahvalan što ga uopće prihvaćamo. Isus uči poniznosti navodeći primjer sluge. Gospodar je onaj kojemu je sluga dužan pokoravati se i izvršavati njegove zapovijedi a gospodar se zato brine o njemu da ima što jesti, u što se obući, da ima krov nad glavom. Dokle god je sluga svjestan važnosti svoga gospodara, on se nalazi u sigurnosti, ali ako sluga preuzme na sebe ulogu gospodara i očekuje zahvalnost za ono što je bio dužan učiniti, dolazi do poremećaja odnosa. Kako bi u stvarnom životu izgledalo kada bi radnik zauzeo mjesto direktora u upravljanju tvornicom u kojoj radi. Nema pojma što uopće treba raditi. Gdje nabaviti sirovine? Kamo plasirati gotovu robu? Odakle nabaviti novac za plaće? Čime poboljšati uvjete rada? Itd. Gledajući iz svog uskog kuta čovjek zaključuje da Bog bez njega ne može i zato postupa bahato, oholo, prezirući druge koji možda ne misle tako, gazeći slabe i nemoćne. Sve to zbog izokrenutog poretka u svome srcu.
Isusova rečenica: „Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti!“; poziva nas na uspostavu ravnoteže u životu. Nisam ja stvorio Boga nego On mene. Moje sposobnosti nisu moja zasluga nego dar. Moja uloga u životu ovoga svijeta nije nezamjenjiva. To će čovjeku vratiti radost da svojim radom i zalaganjem doprinosi dobroti ovoga svijeta i stječe neprolazne vrijednosti za vječnost. Bog nas svakako želi za suradnike ali ta suradnja dolazi iz povjerenja i vjere u Njega i vjere Njemu. Ako u nama postoji i zrnce takve vjere čuda će se događati ne po našim sposobnostima nego po dobroti Božjoj. Ljudska obećanja su često nestalna, nesigurna i mogu iznevjeriti a povjerenje u Boga stvara nove i bolje odnose u životu.
Odluka: Ja ili Bog?
Najbolje je: Ja u Bogu i Bog u meni!
