Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu

Evanđelje: Iv 6,60–69
Današnje je drugo čitanje među feministicama vjerojatno najcitiraniji biblijski odlomak, ali samo zato što ga se potpuno krivo shvaća i naglašava: „muž je glava žene“ (Ef 5,23), neka se žene podlažu muževima u svemu (usp. Ef 5,24). A zapravo, ako bi se itko trebao buniti na to da mu se u ovom odlomku nameće ogroman teret i guši njegova sloboda, onda bi to trebali biti muškarci, jer Pavao kaže: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu“ (Ef 5,25). Ako se zapitamo kako je to Krist ljubio Crkvu, uviđamo da je ovo najsablažnjiviji redak Pavlove poslanice. U trenutku kada ga je Crkva izdala, zatajila i ostavila, Isus dragovoljno za nju daje svoj život, da bi ona mogla živjeti. Drugim riječima, Pavao govori: muževi, morate toliko ljubiti svoju ženu da, čak i ako vas izda, zataji, prevari, pokrade i ode, budete spremni dati svoj život za nju, kako bi ona pronašla spasenje i vječni život. Ovo je izvorno izrečeno u kulturi gdje je onaj muškarac koji je bio glava obitelji imao vlast nad životima ostalih članova te obitelji. No Pavao govori: muževi, nemate pravo oduzimati tuđi život; naprotiv, imate dužnost položiti vlastiti. Ipak, ključ tumačenja nalazimo u posljednjoj rečenici: „Ja smjeram na Krista i na Crkvu” (Ef 5,32), što znači da je sve ovo prvenstveno opis zaručničkog odnosa kakav bi trebao vladati između Krista i Crkve te da brak mora biti znak i svjedočanstvo tog odnosa. Pavao ne piše recept za uspješan brak, nego daje upute kako od braka načiniti sakrament – vidljivi znak nevidljive Božje ljubavi. Koja je alternativa Crkvi? Ništavilo, smrt i besmisao. „Kome da idemo?“ pita sv. Petar. Kome da idemo kad jedino ti, Gospodine, imaš riječi vječnoga života?
Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz