LADISLAV ŠTUBAN (1918.-1945.), kapelan u Zaboku

Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 124-125.

LADISLAV ŠTUBAN (1918.-1945.), kapelan u Zaboku

Rodio se 17. siječnja 1918. u Mraclinu, župa Vukovina. Školovanje je završio u Zagrebu, te ga je nadbiskup dr. Alojzije Stepinac zaredio za svećenika na Alojzijevo, 21. lipnja 1942. Prema svjedočenju njegovog kolege s ređenja vlč. Alojzija Kočeta – bio je kapelan u Donjoj Stubici, u Vinagori i konačno u Zaboku. Tu je djelovao do preokreta 8. svibnja 1945. te je kasnije negdje uhićen i pogubljen. Neki su mislili da je likvidiran s krapinskom grupom u Macelju. Međutim, to ne odgovara istini jer je, prema svjedočenju dr. Ivandije, neko vrijeme bio skriven kod svoga kolege vlč. Antuna Markova u Budrovcu kod Đurđevca.

No, to je bilo kraće vrijeme. Posjetio je kolegu na koji dan, očekujući da prođe provala mržnje tih prvih dana, nadajući se smirivanju stanja. Kasnije se vratio i skrivao oko Zaboka. “Pronađen je u jednom vinogradu, gdje se sklanjao u klijeti, te je u bijegu ubijen. Ne znam da li je pokopan na groblju u Zaboku.”[1]

Većinu podataka o njemu doznali smo od župnika u Rečici kraj Karlovca Alojzija Kočeta.
Ladislav Štuban završio je svoj život 1945. godine, ali se ne zna ni datum ni točno mjesto ubojstva, kao ni za njegov grob. Imao je 27 godina života i bio je tek tri godine svećenik.

Njegova majka u Mraclinu i bliža rodbina, gajili su nadu da je možda uspio pobjeći preko granice, da je moguće otišao u Argentinu i da će se jednog dana javiti ili vratiti. Nažalost, bila je to samo utjeha. I mladi vlč. Štuban je svećenik-mučenik, žrtva svoga poziva, čiji neznani grob ostaje neoplakan i neokićen.

No iz njegove šire rodbine imamo svećenika vlč. Vladu Cvetnića, župnika Sv. Jeronima u Zagrebu, kasnije u Stenjevcu, Brezovici i Odri, a od Štubanove sestre Barice sin je vlč. Marijan Pavlenić, župnik u Sloboštini u Novom Zagrebu, potom rektor crkve Sv. Vinka kod Sestara milosrdnica u Zagrebu od umirovljenja 2019. godine. Mučenička krv sjeme je novih zvanja na njivi Domovine i Crkve naše.


[1] ŠZN, 1944, str. 16
   Sjećanje dr. Antuna Ivandije i župnika Sv. Jeronima u Zagrebu vlč. Vlade Cvetnića, rodom iz Mraclina. – Alojzije Kočet, pismo od 3. kolovoza 1990. Sačuvao i njegovu sliku iz gimnazijskih dana.  – KPSZN, str. 245.

Više o ovoj temi:

http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/u-spomen-ubijenim-svecenicima-zagrebacke-nadbiskupije-tijekom-xx-stoljeca/popis-ubijenih-svecenika-bogoslova-i-sjemenistaraca