Press "Enter" to skip to content

Osmi dan devetnice uoči Stepinčeva u Krašiću

Koncelebrirano misno slavlje osmoga dana devetnice i drugoga dana trodnevnice za Stepinčevo, u utorak 8. veljače, u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću predvodio je dekan Krapinskoga dekanata i župnik Župe Uzvišenja sv. Križa – Začretje preč. Vladimir Drnetić.

Propovijedao je župnik Župe sv. Jelene Križarice u Zaboku vlč. Branko Risek, istaknuvši na početku da „svi moramo raditi na tome da budemo bolji ljudi”, sličniji Bogu koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku ljudi ljubavi, dobrote, ljepote, blagosti prema drugome, kao Kristovi moramo biti blaži i ponizniji u susretima, istaknuo je propovjednik. Osvrnu se zatim na mjerila po kojima, nažalost, razvrstavamo ljude u kategorije, naprimjer, lijepe-ružne, bogate-siromašne, ili s obzirom na njihovu vjeru, odnos prema Bogu, pa su za takve dobri vjernici oni koji vrše sve crkvene propise, što su bez sumnje hvalevrijedna svojstva vjernika, no zasigurno nisu nikakvo jamstvo da će oni u Božjim očima biti bolji od onih koji možda takvi nisu.

U svjetlu Isusovih riječi ta su mjerila u najmanju ruku upitna, upozorio je vlč. Risek. Isus govori o čovjekovu srcu koje je simbol za ono što je najdublje u čovjeku. Proroci pozivaju na obraćenje, na promjenu srca; Isus se od samog početka obraća čovjeku pojedincu, kucajući upravo na vrata njegova srca. U njega nije važno što i koliko čovjek čini, već u kojem duhu i s kojom namjerom to čini. U njegovim blaženstvima posebno mjesto pripada onima koji su čista srca, rekao je propovjednik, upozoravajući da nije lako odgovoriti na pitanje tko je dobar kršćanin. Jer, mnogi prosječni vjernici misle da je najvažnije obnašati Božje, crkvene zapovijedi, no sve te zapovijedi moguće je vršiti s pola srca ili bezvoljno.

Stoga, dobar je kršćanin onaj koji je spreman trajno osluškivati titraje svoga srca i čistiti to srce od svega što je suprotno evanđelju. Tako ćemo u svjetlu evanđelja sve više spoznavati da je pred nama ogroman prostor za napredovanje, koji nećemo nikada do kraja moći iscrpiti. Srce je naš pravi nepotkupljivi sudac, a Bog jedan jedini zna što je u čovjekovu srcu, on jedini može izreći pravi sud o čovjeku. Za nas je jedini ispravan stav ustegnuti se od osude, od suda prema svakome, da bismo izbjegli napast da sudimo krivo, istaknuo je vlč. Risek i pozvao da se očiste srca od loših sudova i prione onoj ljubavi na koju nas Bog poziva.

Blaženi Stepinac bio je onaj koji nas opominje da nismo suci, da ne sudimo krivo i da nam se vjera i djela moraju slagati. Stepinac se cijelim svojim bićem i svojim utjecajnim položajem stavio na stranu ugroženih, obespravljenih i progonjenih pojedinaca, zajednica, naroda i institucija, bez obzira tko je tada bio na vlasti. Stepinac je s punom savješću o rizicima odabrao dosljedno riječju i djelom zastupati vjerska i druga vrijednosna načela, posebice ljubav, pravednost i jednakost svih, istaknuo je vlč. Risek, navodeći primjer Stepinčeve propovijedi u zagrebačkoj katedrali 25. listopada 1942.

Stepinčev govor je jasan, to je proročki govor kojim je izložio sebe i svoju službu. Zahvalni smo Bogu na daru blaženoga Stepinca koji je bio jasan i svakome upućivao svoju utješnu pastirsku riječ. Svojim je nastupima, propovijedima i govorima branio Božja prava i ljudsko dostojanstvo. Nije se plašio ni povijao pred moćnicima ovoga svijeta. U kardinalu Stepincu blista u punini katolički odgovor – vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima, potvrđena praštanjem, jedinstvom s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom, istaknuo je vlč. Risek.

Naš je blaženik ostavio osobiti primjer kršćanskoga svjedočanstva. Službu naviještanja Evanđelja ispunio je prije svega svojom patnjom za Crkvu. Upravo u ovome Krašiću patio je za Crkvu i zajedno s Crkvom, sa svojim narodom; patio je i molio i branio to jedinstvo Crkve, draža mu je bila tamnica nego sloboda. A svoju poruku vjere zapečatio je smrću i to zato da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Hrvao se s moćnicima da zaštiti nemoćne. Povijest Crkve i svijeta upisuje ga i upisat će ga, unatoč protivljenjima „današnjih pravednika”, u niz najhrabrijih biskupa Europe onoga tragičnog vremena.

Stoga je ime Stepinac za nas poruka istine i dobrote, vjernosti Bogu i čovjeku, poruka ljubavi prema svakome rodu, kako govori: „u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti”. Na Stepinčev grob u zagrebačkoj katedrali dolazili su i dolazit će trajno molitelji; na tom grobu učilo se i učit će se vjerovati, nadati i praštati. I kao što se učilo i učit će se u zagrebačkoj katedrali, tako se učilo i učit će se ovdje u Krašiću. Učimo se biti mirotvorci i mironosci, jer iz groba zagrebačke katedrale i ove crkve gdje je bio u sužanjstvu poručuje – „predragi sinci, ljubite se međusobno, vazda se bratski ljubite”, i budite jedno srce i jedna duša. I mi kao vjernici ovdje okupljeni vapimo: Blaženi Alojzije, moli za nas i hrvatski narod, zaključio je vlč. Risek.

Uz domaćega župnika Ivana Vučaka koncelebrirali su i župnik Župe Gospe Fatimske iz Lukavca preč. Josip Žagar, župnik Župe sv. Ivana Krstitelja iz Nove Vesi vlč. Ivan Lastovčić, a na misi su se uz vjernike Krapinskoga dekanata okupili i članovi Prijatelja Maloga Isusa iz Nove Vesi.

Devetodnevnom pripravom za proslavu 62. obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca želi se zahvaliti Bogu na daru Stepinčeva života i svemu što je učinio ne samo za Katoličku Crkvu, Crkvu u Hrvata, već za cijeli hrvatski narod. Središnje euharistijsko slavlje na samo Stepinčevo, 10. veljače, s početkom u 10.30 sati predvodi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Župa Krašić/IKA