Šesta vazmena nedjelja (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me neće više vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj,  i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“  Riječ Gospodnja.

Komentar: Ponekad nam se čini da nas Bog ne čuje, da je negdje daleko, zauzet nekim važnijim poslovima. Čovjek moli, ide u crkvu i ništa se ne događa. Takvo razmišljanje može dovesti do velike krize u vjeri. Tada nam se nameće kriva slika o Bogu, Bogu koji nije prisutan, koji je negdje daleko, kojeg ne zanimaju čovjekovi problemi i njegova molitva.

Isus nam u današnjem Evanđelju jamči da nas neće ostaviti kao siročad, a to znači da nas neće dovesti u situaciju u kojoj ćemo biti sami, bez njegove zaštite. Nakon Učiteljeva uzlaska u nebo, njegovi učenici su se možda osjećali usamljeni, ostavljeni, prepušteni samima sebi, možda čak i razočarani. Kamo ići, na koji način poučavati sve narode, kako krstiti? Jesu li dovoljno i odgovarajuće pripremljeni?

Ni sami do kraja ne razumiju nauku koju im je Učitelj ostavio u baštinu! Isus im jamči da će im poslati Branitelja i da će po njemu djelovati. Duh Branitelj, Duh Istine, objavit će im cijelu istinu o Kristu, dat će im razumjeti njegov nauk i njegovo poslanje među ljudima. Na kraju krajeva, Duh Sveti je taj koji će odvesti učenike u svijet kako bi svim narodima naviještali Radosnu vijest.

Povjerenje u Duha Svetoga znači uvijek biti svjestan da je Isus s nama kao što je i sam rekao: „U sve dane do svršetka svijeta!“ Njegova prisutnost i vidljivost očituje se upravo nevidljivošću Duha Istine kojega je poslao nad apostole a onda i na sve krštenike. Suradnja s Duhom Svetim traži od nas žrtvu vjere da uvijek znamo reći: ne moja, nego Tvoja volja neka bude. Isus ne obećava i ne daje neku ‘prikazu’, neku tlapnju nego svoju stvarnu prisutnost, nakon vidljivog boravka; sada u djelovanju čovjekove duše i duha. Imajući povjerenje i vjeru u Duh Isusa uzašloga  na nebo apostoli su činil.i velika djela i ta djela u vjeri danas čini i Crkva vođena tim istim Duhom