Treća nedjelja došašća (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!« Riječ Gospodnja.

 NETKO TKO MORA DOĆI

Jesi li ti koji mora doći ili drugoga da čekamo?

Neki se protive tome da uopće netko dođe. Dovoljni su sami sebi i nikome ne dopuštaju da se uplete u njihov život. To su razni vlastodršci, Herodi, koji žive u svojim strastima. Tu spadaju i razni zagovornici svojih ideja koji propovijedaju sami sebe. Drugimas je svejedno, hoće li netko doći ili ne. To su trstike koje vjetar ljulja, okreću kapute kao beskičmenjaci i sagibaju se malo ovamo malo onamo. Nikoga ne očekuju ni oni naši suvremenici koji se oduševljavaju za čovjeka. Po njihovu, Boga je nemoguće spoznati i zato nije ni potreban.

Mi čekamo. Čekamo, jer osjećamo vlastitu nemoć i nemoć cijele zajednice. Ponizuje nas da živimo za stvari, jer bi time bili u službi nečega, što je manje od nas samih. Ne zadovoljava nas živjeti samo za sebe, jer smo usmjereni prema van. Živjeti za druge je lijepo i plemenito, ali svakodnevno iskustvo nas uči, kako je malo ljudi koji su sposobni i spremni biti dobri samo zato, jer se to dolikuje. Znamo da je Onaj koji mora doći, već došao.

On je među nama. Primili smo Ga. Postali smo Njegovi propovjednici.  U adventu se mora svaki pojedinac, kao i cijela Crkva još posebno zapitati, da li je naše propovijedanje dovoljno prisno. Krstitelj je imao riječ opomene i za svećenike i njihove poslanike.