I. Sedmorica braće Makabejaca, Židova podnose mučenja, ostaju vjerni Bogu i ispovijedaju vjeru u život nakon tjelesne smrti.
II. Apostol Pavao ispovijeda vjeru u Božju pomoć u kušnjama, moli za braću i potiče ih da ustraju u kušnjama.
III. Isus se ne da uvući u zamku koju mu postavljaju saduceji i poučava ih da je život nakon smrti preobražen i drukčiji od tjelesnoga, a ne samo njegovo puko obnavljanje.
KOMENTAR:
Saduceji su vjersko politička struja Isusova vremena koji se zadovoljavaju minimalizmom u vjerskom životu i ne vjeruju u uskrsnuće mrtvih. Isusu postavljaju iskonstruiran slučaj kao pitanje da bi ga uvukli u zamku. Isus ne odgovara na njihovo pitanje nego, kao pravi Učitelj progovara o braku, djevičanstvu i vječnom životu.
Bog je stvorio muško i žensko da u međusobnoj ljubavi, darivanju i predanju rađaju novi život i tako ispunjaju ovaj svijet. Jednako je važno i djevičanstvo kada osoba sebe i svoju seksualnost posveti Bogu radi uzvišenih ciljeva. Za Isusa je brak zajednica koja traje do smrti i nerazrješiva je. I brak i djevičanstvo su vrhunske vrednote ali – prolazne. Život nakon smrti, vječnost, ne poznaje umiranje pa stoga ni rađanje kao ni ženidba više ne postoji u vječnosti.
Isus se ne trudi dokazati kakav je budući svijet, vječnost. Stalo mu je samo da obrazloži glavni temelj da taj budući svijet postoji. Za nas kršćane nije, također, važno da ulazimo u mudre rasprave s onima kojima je teško prihvatiti uskrsnuće, te se mučimo u pronalaženju argumenata, podajmo im najuvjerljiviji dokaz – živimo, svaki dan, za Boga.