Ivanovo svjedočanstvo
Na Jordanu Ivan Krstitelj prepoznaje Isusa među mnoštvom jednakim na izvana. Njegovo prepoznavanje nije vezano za vanjštinu. Ivan ga je prepoznao u vjeri jer je imao čistu dušu i rasvijetljene oči na Isusovom je licu prepoznao crte Sina Božjega, utjelovljenu Riječ. S time što je Isus postao određen Čovjek u određenom vremenu, na čudesan i tajanstven način postao je svaki čovjek u svakom vremenu. Ivan dalje svjedoči: „Bio je prije mene…“ Bio je u svima onima koji su bili vjerni Bogu, znači bio je u Adamu, Abelu, Abrahamu, Mojsiju, Davidu, u prorocima…. A napose bio je u svim patnicima, stradalnicima, nevoljnima, u onima koji su progonjeni i ubijani za pravednost i istinu. Bio je u svima koji su činili dobro, naviještali mir i ljubav. Bio je u svakoj riječi koja je tješila, u svakoj ruci koja je milovala, u svakom pogledu koji je pružao svjetlost i toplinu.
I danas ga prepoznaju oči vjere u svakom čovjeku. U majci koja se nadvija nad usnulo dijete, u ocu koji marljivo radi strepeći od otkaza ili neisplaćene plaće, u mladima koji traže istinu a nude im se obmane i laži, u studentima koji marljivo uče a nitko im ne obećava radna mjesta, u bolesnima koji su na listama čekanja zbog birokracije, u starcima koji čekaju na smještaj u staračkom domu, osamljenima, nemoćnima, umirućima… Ja sam vidio i svjedočim: „On je Sin Božji!“
Krist je danas posebno prisutan tamo gdje je Crkva. A Crkva je tamo gdje su vjernici. Kod svake Mise, u svakoj molitvi, svuda gdje smo sabrani u Njegovo ime on je prisutan. Bio je prije nas sviju ali treba biti i u svima nama i među nama.