Press "Enter" to skip to content

Trinaesta nedjelja kroz godinu

Evanđelje: Mk 5,21–43
Iz Evanđelja slušamo izvještaj o dva čudesna ozdravljenja. Primjetan je neobičan način prepričavanja: usred priče o ozdravljenju Jairove kćeri umeće se događaj ozdravljenja jedne druge izraelske kćeri. Ova književna tehnika zove se „sendvič”, a njome se čitatelju želi ukazati na to da jedan događaj tumači drugi i da smisao opisanih događaja treba tražiti u njihovim poveznicama.


Jairova je dvanaestogodišnja kći bila bolesna, a poslije saznajemo da je i umrla. S druge strane imamo Izraelovu kćer koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja, pa možemo reći da je i ona, u simboličkom smislu, bila mrtva. Iako vidimo dosta sličnosti, kontrasti između ova dva događaja još su uočljiviji. Jair je bio gradski uglednik, utjecajan i bogat, a žena osiromašena i izolirana. Dok je Jairova kuća bila prepuna ljudi koji su s njime žalovali, žena nije imala nikoga s kime bi podijelila tugu. Isus Jairovu kćer ozdravlja riječima, nasamo u privatnoj kući, dok ženu ozdravlja dodirom, na cesti i usred mnoštva.


Poruka je ovakva: Isusa nije previše briga jesam li ja uglednik ili odbačenik, je li mi život uredno posložen kao Jairu ili potpuno kaotičan, kao život ove žene. Bez obzira na to što se sve nalazi u mojoj prošlosti, on me želi izliječiti. Hoće li to biti na cesti, u crkvi, u sobi – nije važno. Ono što se od mene traži jest poniznost i spremnost da padnem pred Isusa, ne gledajući hoće li mi se drugi smijati, kao Jairu, ili od mene bježati, kao od bolesne žene. Čak i da mi je život u potpunom kaosu, bez ikakve nade u bolje sutra, to nije prepreka da pristupim Isusu i padnem pred njega vjerujući da je jedna njegova riječ dovoljna da me ozdravi od svih mojih boli.
Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz