Press "Enter" to skip to content

16. nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.« Riječ Gospodnja.

2014-7-28_29_srpnja_sveta_marta(2)

Isus ulazi u jednu kuću, gost je dviju sestara: Marte i Marije.

U mentalitetu Isusovih suvremenika žene nisu smjele aktivno pripadati nikakvoj grupi vjerskog zauzimanja. Isus odbacuje, čisti ovaj mentalitet, ruši ga prihvaćajući i respektirajući karizmu žene. Žena, istina, ima svoje neopozivo i neophodno zvanje. Krist to podcrtava.

Međutim, dok potvrđuje jednakost dostojanstva između muškarca i žene, Isus također brani i različitost uloga muškarca i žene.

Pomislite koliko toga još ima za naučiti iz ove lekcije. Danas žene traže jednakost imitirajući muškarce, pa stoga nesvjesno zanemaruju, odbacuju same sebe, svoju ulogu, svoju ženstvenost. To je zabluda s nepredvidivim posljedicama.

Vratimo se evanđelju.

Što se to događa u toj kući, u Betaniji? Jedna, ljudski najshvatljivija scena.

Marta se trudi oko pripreme , jer želi upriličiti najgostoljubiviju dobrodošli-cu. Marija, međutim, zaboravlja na sve, pa ostaje uz Isusa da ga čuje. Ništa čudnoga: dva različita karaktera, pa su različita i ponašanja. Isus tada koristi priliku da razriješi veliki problem i dadne toliko željkovani odgovor.

Isus kaže: “Marijo, čemu se zamaraš tolikim stvarima? Potrebno je samo jedno! ”

Što to Isus želi reći? Sigurno ne želi povrijediti Martin trud, ne želi osuditi njezinu požrtvovnost. Naprotiv, Isus je došao prodrmati lijenost i podsjetiti da je život dar za darivanje, talent za trošenje i korištenje.

Čemu onda Isus prigovara? Isus kori  tu veliku skrb (grč-brigu), preveliku zauzetost, zabrinutost. Prevelika briga je znak oholosti i posljedica unutarnje praznine.

Papa Ivan je govorio: “Smiren sam jer ne nalazim nikakvog motiva za grčevitu zabrinutost”. Nije nalazio nikakvog motiva… zašto? Jr je bio čovjek slobodan, bio je muž ponizan.

Kolike sličnosti i u skladu s Isusovim riječima: “Ne budite zabrinuti što ćete jesti i što ćete piti i u što ćete se obući… Brinite se prije svega za kraljevstvo Božje”.

Evo nas na drugom dijelu Isusove pouke: “Jedno je samo potrebno! “.

Dakle, onda bismo neprestano trebali moliti? Nije to Kristova nakana. Isus ne želi dilemu odrediti: ili moliti ili raditi, već želi podsjetiti na kršćansku efikasnost. ” Samo jedno je potrebno! “:nije učinkovit  onaj koji čini puno toga, već tko radi s Bogom. To moramo često ponavljati i sami sebi!

Prisjetimo se one tankoćutne prispodobe o trsu i lozi: “Ja sam trs a vi ste loze”. Kakve su posljedice za život?  “Loza je živa jedino ako je sjedinjena s trsom. Dakle, ostanite u meni, jer bez mene ne možete učiniti ništa”.

  1. de Foucauld je, okružen tišinom pustinje, napisao početkom prošlog stoljeća: “Ako je unutarnji život ništa, čemu onda tolika revnost, dobre nakane i toliki trud…, a plodovi nikakvi?!”.

Neki zaključci za nas: što je molitva za nas? Je li samo alibi za neke teške situacije? Onda ne znamo moliti ili, možda, nikada nismo ni molili!? Molitva je radost vjernika, ona je disanje duše koje prati cijali naš život!

  1. Kierkegaurd je zapisao: “Kakva muka moramo biti Bogu, mi koji mu svaki čas iznosimo svoje poteškoće i jade… Umjesto da propovijedamo obvezu moliti Boga, ne bi li bilo ispravnije podsjetiti ljude na beskrajni privilegij, da se s Bogom može razgovarati!”.

Doživljavamo li tako svoju molitvu? Tada ne bi imali toliko smisla ni učinka toliki problemi dosade i umora.

Isus je jednom rekao: “Budete li imali vjere koliko je zrno gorušičino, moći ćete reći ovom brdu: premjesti se odavde tamo, ono će se premjestiti i ništa vam neće biti nemoguće”.

A vjera je moć vjernika, jer vjera nam omogućava da našu moć učinimo moću Božjom.

  1. Kierkegaurd još dodaje: “Arhimedova točka izvan svijeta je jedna ćelija molitve gdje molitelj moli sa svom zbiljom srca: taj će pokrenuti svijet! Ako na svijetu postoji molitelj sličan tome, nevjerojatno je ono što može učiniti kad se povuče u svoju ćeliju! “

A kakva je ta moć Božja? Moć Božja je ljubav! A ljubav dospjeva dotle da prigrli križ!

Shvatite dobro kako o načinu molitve igra i kvaliteta naše vjere.

Pa, ako je molitva toliko važna, onda za nju treba i priprave i ustrajnosti.

Šutnja prije mise! Ona je od odlučne važnosti. Njome se priprema, sređuju ideje prije susreta s nekom osobom…, a zatim s Bogom, što treba učiniti s velikom smirenošću, približavanjem što je vezano uz uvredu.

I kontinuitet molitve je od temeljne važnosti. Naša molitva, naša misa, ima li kakvog smisla i u životu? Iskrena molitva nikada ne može ostaviti nepromijenjenu okolnost.

Zamislite koliko su bili čestiti apostoli kad rekoše Isusu: “Gospodine, nauči nas moliti!”. Na koncu, i mi smo ovdje upravo radi toga!