Press "Enter" to skip to content

Četvrta korizmena nedjelja (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Riječ „starijem sinu“

Isusova pripovijest o rasipnom sinu biser je biblijske literature. U njoj je prikazan odnos milosrdnog Boga prema grešniku, dok je taj grešnik na putu grijeha i kad učini korak obraćenja. Bog doista mrzi grijeh, ali neizmjerno više ljubi grešnika. I ne odriče ga se dokle se god sam taj grešnik zauvijek i neopozivo njega ne odrekne. To jest istiniti sadržaj ove prispodobe i  s pravom se o njoj u tom smislu razmišlja i propovijeda. Međutim, valja uočiti da to nije prvotna nakana Isusova pripovijedanja.

Tu, naime, pripovijest Isus nije ispripovijedao „mlađem sinu“ s nakanom da njega obrati, nego „starijem sinu“ – koji se srdio što otac mlađemu tako jednostavno oprašta. Vrlo je opasno kad „stariji sin“ (to jest oni koji se smatraju dobrim vjernicima poput onodobnih farizeja i pismoznanaca kojima je Isus to pripovijedao) stane tu usporedbu upotrebljavati protiv „mlađeg sina“, protiv grešnoga svijeta prema kome bi on htio biti stroži, pravednije dosljedan od milosrdnog Boga.

U tom slučaju „stariji sin“ je onaj koji se mora obratiti i kojemu je to, čini se, mnogo teže nego mlađemu. Mlađega naime, nesretno iskustvo grijeha navodi na obraćenje, a starijega lažna samosvijest utvrđuje u oholosti koja je spremna ne samo svijetu suditi nego i Boga ispravljati.