Četvrta nedjelja došašća

NEDJELJNO EVANĐELJE Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijunu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Braćo i sestre! Evanđelje današnje, četvrte nedjelje došašća, odškrinulo nam je vrata božićnih zbivanja. Sve je već tako blizu, na samom pragu. Sretni smo dok slušamo kako Marija u blagoslovljenom stanju pohađa svoju rođakinju. Isus u njezinoj utrobi već djeluje. Nestrpljiv je i želi javiti poruku Božića: „Evo me među vama! Pohodi Gospodin narod svoj!“ Kako sada postaju jasne riječi proročke, kako iščekivanje povijesti dobiva smisao, kako se nada ostvaruje u djetetu iz Nazareta i njegovoj majci Mariji! Marija je imala vjere i hrabrosti za sve one žene Starog Zavjeta koje nisu imale snage odgovoriti na Božju ponudu.

Prolazili su vjekovi straha, tame, sumnje, nespremnosti za iskrenu suradnju s Bogom da preoblikuje svijet i čovjeka. Tek Marijin pristanak: ‘Neka mi bude po riječi tvojoj’ omogućava Bogu da siđe među nas. Zadivljuje Božja strpljivost. On čeka kao što Otac čeka izgubljenog sina, čeka kao vinogradar da loza potjera prve listove, čeka kao strpljivi pastir da se ovca ojanji, čeka kao sjeme bačeno u zemlju da dođe vlaga i toplina pa da nabubri i eksplodira klicom novoga života. Upravo taj novi život dolazi po Isusu Kristu, djetetu iz štalice, toliko malom i jadnom da ga gotovo nitko nije ni zamijetio a opet tako velikom da ga ni svemir ne može obuhvatiti. Doista, tu je sam Bog na djelu; ali i Marija, ponizna službenica. Ujedinjeni u ljubavi rađaju novim početkom, novom nadom za sve ljudske patnje i promašaje, križeve i rane, ugnjetavanja i poniženja.

U malom djetetu odražava se veličina i važnost svakog čovjeka u Božjim očima. Zato je Božić poziv na radost. Ako smo često neshvaćeni i neprihvaćeni jedni od drugih, Bogu smo neizmjerno važni jer On ni Sina svoga ne poštedje nego ga za sve nas preda. Kako nam onda neće s njim sve darovati?

Sretan i blagoslovljen Božić svim ljudima dobre volje ispunjenih nadom!